Završili ste fakultet ili ga možda još studirate, ili ste potpuno odustali od te ideje? Imate vezu koja vas ne ispunjava ili očajnički tražite istu? Finansijski ste nestabilni i živite kod roditelja? Frustracije liječite nezdravim mehanizmima kao što su poricanje, one night stands, zloupotreba alkohola i lakih droga? Niste jedini! Moderni r'n'b vas razumije!
Prva decenija novog milenijuma donijela je značajan tematski pomak, za koji su uveliko zaslužni autentični glasovi mladih žena: FKA Twigs, Tinashae, Kehlani, Princess Nokia, Abra i SZA. Umjesto generičnih plesnih hitova, sa tekstovima koji imaju naizgled feministički prizvuk (Destiny's Child koje pjevaju o finansijskoj samostalnosti), danas imamo tekstove sličnih tema, ali sa više introspekcije. Jedan od očiglednijih primjera je SZA, koja ne dopušta da je eksplicitnost tekstova stavi u podređen položaj, već kontroliše svoju priču, i to na način koji je bio nezamisliv prije 10 godina.
SZA (pravog imena Solana Imani Rowe) je umjetničko ime odabrala po legendarnom članu hip hop skupine Wu Tang Clan.
“S je za moje pravo ime (Solana), Z je za zig-zag (rizle), A je za Alaha (SZA je dijete iz miješanog braka, majke hrišćanke i oca muslimana)”, objašnjava ona.
Muziku je počela praviti slučajno, kada su ona i prijateljice na internet postavile pjesme napravljene u dnevnoj sobi, na polovnom računaru.
Od tada pa do danas SZA je imala niz uspjeha, izdavši sama svoj EP “See.SZA.Run” u oktobru 2012. Sljedeće godine u aprilu dolazi još jedan EP “S” koji je kritika odlično prihvatila, a u julu iste godine potpisuje za izdavačku kuću Top Dawg Entertainment (za koju izdaju i Kendrick Lamar, Jay Rock, ScHoolboy Q i Ab-Sou) te radi na svom trećem EP-ju “Z”, koji će postati njen prvi album. Nakon tri godine pauze i pisanja za Rijanu (Rihanna), koja je ovu navodno dvaput zvala da joj gostuje na “Anti”, SZA nam je spremila moderni r'n'b album koji prelazi granice žanrova i uplivava čak i u indi rok vode.
“Ctrl” zvuči samouvjereno i opušteno, mnogo direktnije nego prethodna izdanja. Na svakoj pjesmi SZA iznova pokazuje ranjivost i spremnost da se ogoli pred slušaocima, što možda nije novost za ovaj žanr, ali ona to radi na vrlo svjež i originalan način. Još od prve pjesme, na kojoj SZA prosipa svoju dušu preko jednostavnog gitarskog rifa (“Mogla bih biti tvoj supermodel, kada bi me tako vidio”), postaje nam jasno da je pred nama pomalo neugodno, ali sasvim šarmantno putovanje u život jedne 26-ogodišnje djevojke.
Album otvara jedna zaista potresna numera, koja otkriva nešto više od činjenice da Farel Vilijams (Pharell Williams) šapuće na kraju.
Ne samo da nam SZA otvoreno govori da je prevarila momka s njegovim najboljim drugom, ona dijeli i detalje o svojim nesigurnostima na tako sirov način, da se nekom nenaviknutom slušaocu može dogoditi i transfer blama. Zašto je onda ovaj album, koji sadrži tako lične i neugodne tekstove, lako slušati? Upravo zbog vokalne izvedbe koju SZA donosi. Pitanje u “Anything”, koje glasi “Do, do you even know I'm alive?”, nikada nije zvučalo primamljivije, toliko da poželite da vas neko zaista ignoriše (dugi niz godina)!
Svaka pjesma zvuči kao saundtrek čik flika iz devedesetih sa Dru Berimor (Drew Barrymore) u glavnoj ulozi.
Upravo numeru “Drew Barrymore” otvara srceparajući početak sa “Why is it so hard to accept the party's over”, pitanjem koje svi mi, koji napokon dočekamo socijalni život, neminovno postavljamo. Ali, njen vokal to pitanje stavlja u jedan mučenički kontekst pun saosjećanja i srama, a ta karakteristika emocionalnog afekta se provlači kroz cijeli album.
