“Prom” je numera koja nas sonički vraća u neko naivno vrijeme, ali riječi “Fearin’ not growin’ up / Keepin’ me up at night / Am I doin’ enough? / Feel like I'm wastin’ time” govore drugačije. SZA nastavlja da u istom maniru, kudi sebe zbog nespremnosti na život odrasle osobe:
“Shame, shame on me / Baby the money'll make it easier for me / To run and hide out somewhere / So far away / Hoppin’ through poppy fields / Dodgin’ evil witches / These houses keep droppin’ everywhere”.
U posljednja dva stiha, SZA slika sebe kao Doroti u filmu “Čarobnjak iz Oza” – zapela u izbjegavanju loših ljudi i traženju mira i sigurnosti.
“Broken Clocks” donosi sumornu, napušenu, svakodnevnicu. Prihvaćenu, doduše nerado, sa trunkom gorčine: “I just take it day by day / Never hearing what they say / I just do it my way (just do it) / All I got is these broken clocks / I ain't got no time / Just burning daylight“.
Na pjesmi “Normal Girl”, njena sirova iskrenost zapanjuje: “I wish I was a normal girl, I'll never be, no never be”. Vesela vokalna melodija i suvoća miksa bubnjeva dobar su kontrast koji otkriva emocionalni konflikt dok SZA pjeva “Wanna be a type of girl, you take home to your mama”.
Numeru je u potpunosti producirao Karter Lang (Carter Lang), koji je zajedno sa ostatkom ekipe (SCUM, THANKGOD4CODY, Cam O'bi, The Antydote, Best kept secret, Likeminded, James Fauntleroy, Love Dragon) odgovoran za produkciju i ostalih pjesama na albumu. Zvuk koji preovladava je moderni r'n'b sa uticajima neo-soul fanka i psihodeličnog roka. Miks je dobro izbalansiran sa mnogo efekata na vokalu i prepoznatljivim zvukom modernog hip hopa.
Jedna od najzanimljivijih pjesama na albumu je svakako “Pretty Litlle Birds” sa Džejmsom Fontlirojem (James Fauntleroy), koja svojim zvučnim pejzažom podsjeća na neku montažnu sekvencu Spajka Lija (Spike Lee). SZA se u jednoj strofi poziva na drevnu englesku bajku “Jack and the Beanstalk”: “Told you I like gentle giants, so you softened up / And you been jack'n, bean'n, stalk'n just to get to me love / I wanna be your golden goose”.
Album zatvara “20 Something”, koja umalo nije izostavljena sa albuma, a sadrži srceparajući tekst, previše univerzalan i istinit da vas ne dirne:
“How could it be? / 20 something, all alone still / Not a thing in my name / Ain't got nothin’, runnin’ from love / Only know fear / That's me, Ms. 20 Something / Ain't got nothin’, runnin’ from love / Wish you were here, oh”.
Spomenimo i to da se se na albumu našle još tri kolaboracije, a jedna od njih je dobila i spot – “Love Galore” sa Trevisom Skotom (Travis Scott).
“Doves In The Wind”, na kojoj gostuje Kendrik Lamar (Kendrick Lamar), ima možda najkontraverzniji tekst:
“Real niggas do not deserve pussy / Meaning it's more, you see right through walls / Ain't talkin’ about pussy”, da bi nastavila u svom maniru da se poziva na film “Forest Gamp”:
“Forrest Gump had a lot goin’ for him / Never without pussy / Y'know, Jenny almost gave it all up for him / Never even pushed for the pussy / Where's Forrest now when you need him? Talk to me, talk to me”.
Nakon slušanja ovog pedesetominutnog albuma u njegovoj cjelosti, možete zaključiti samo jednu stvar: izlazak iz adolescencije i koračanje po životu odraslog čovjeka je zbunjujući, kompleksan i možda izmišljen koncept. Možda su odrasli ljudi samo adolescenti koji se pretvaraju da su odrasli.
U svakom slučaju, energija ovog albuma je pozitivna, nutritivna, tjera na refleksiju i rast Solane Imani Rou kao osobe i duhovnog bića koje ostavlja sve komplikacije “pravog” života iza sebe i traži nešto više.
Ako ste podlegli pritiscima odraslog života i žudite za kontrolom, pronaći ćete se u ovom albumu.
