Šta znači biti dobar čovjek? Na koji način mogu biti fin? Kako mogu da promijenim sebe i one kojima sam okružen? Da li je problem u meni ili u drugima? Broj odgovora se znatno smanjuje svakim novim postavljenim pitanjem. Svi želimo biti fini, ali shvatanje dobrote razlikuje se od čovjeka do čovjeka.
Danas je mnogo ljudi kao što je Fudo (Saša Petrović), četrdesetogodišnji taksista koji živi sa svojom suprugom Azrom (Daria Lorenzi) i jednogodišnjim sinom po skoro svim klišeima “života” ekonomski i politički uništene poslijeratne Bosne i Hercegovine. Kao i većina porodica tog perioda, jedva “sklapaju kraj sa krajem”.
Fudo je uključen u kriminalne aktivnosti sa svojim prijateljima, tokom kojih pljačkaju strance, i potom zarađeni novac dijele među sobom. Primoran je da učestvuje u tome, jer želi da svojoj ženi i sinu obezbjedi siguran i ugodan život, što nije moguće ostvariti kao jedan obični taksista u Sarajevu. Njegov pokušaj spasa kriminalom završava tako što ostaje sa razlupanim autom i Azrom koja ga napušta i odlazi sa sinom kod njenih roditelja. Očajan zbog ovog događaja, Fudo odlučuje da okrene novi list, promijeni sebe i ponovo osvoji Azru, postane bolji otac i muž bez ikakvih nelegalnih radnji, prije nego što se posljednji put zaduži kod Seje (Emir Hadžihafizbegović) kako bi kupio kvalitetan automobil i kreirao najbolju uslugu.
Odluka koju je napravio, bila je jednostavna. Put koji će morati preći, neće biti nimalo jednostavan.
Režiser Srđan Vuletić prikazuje samo jednu porodičnu borbu u moru takvih. Saša Petrović se uklopio u ulogu Fude i perfektno odradio posao tako što je učinio da zavolimo Fudu, da suosjećamo sa njim i da imamo želju da mu pomognemo, jer svim silama želimo da uspije u svom naumu.
Njegova priča je u jednom trenutku dramatična i izaziva užasnu tugu, dok je već u sljedećoj sceni komična i sve nas tjera na smijeh. Realnost života u Bosni i Hercegovini gdje su unutrašnje rane naizgled zakrpljene vanjskim mirom. Iako je okrenuo novi list i odlučio da počne ispočetka, svijet oko njega odbija učiniti isto. Fudo postaje “outsider”, ona djetinjasta ličnost koja želi da svojom dobrotom i poštenjem promijeni svoje okruženje i učini ga boljim za život drugima i sebi.
On je nesebičan karakter, odlučan da zauvijek izbaci sve loše iz svog života kako bi ponovo imao ono što mu najviše vrijedi. Ovoga puta nailazi na još veći otpor i probleme. Zbog čega? Zbog toga što je odlučio da bude čovjek? Svijet oko njega ne želi da Fudo bude fin, ne prihvata ga kao takvu osobu.
Vuletić je uspio prikazati vječnu borbu dvije suprotnosti, u filmu su to borba Fude i okoline. On je prikazan kao čvrsta i jaka osoba koja se odupire svim snagama od uticaja svog “prijatelja” Seje, koji pokušava da ga zadrži u svijetu podzemnog kriminala – starog života. Emir Hadžihafizbegović je fenomenalno odigrao svoju ulogu najveće Fudine prepreke u ovoj priči. On je samo još jedan koji smatra da je Fudo lud jer želi da živi pošteno i normalno, pa na sve načine pokušava da ga prevari kako bi se vratio u vode kriminala.
Fudo je zaslužio da bude svačiji uzor. On pokazuje da je moguće uspjeti u svojim težnjama, samo ako dovoljno radimo na njihovom ispunjenju. Pokazuje da put nije kratak niti jednostavan, promjena se ne može desiti preko jedne noći, jer je to dugotrajna i komplikovana preobrazba. Prenosi nam poruku da bez obzira kakva je naša okolina, trebamo početi od sebe, odnosno da trebamo prvi učiti taj sudbonosni korak. Fudo je uspio prenijeti snagu na gledaoce i ispuniti ih strpljenjem koje je moguće primijeniti u stvarnom životu. Uči nas da se konstantno borimo za sebe i za ono što volimo. Zbog toga, svi možemo nešto naučiti iz njegove priče.
Deset godina nakon premijere filma “Teško je biti fin”, nije se mnogo stvari promijenilo.
Na dobru i poštenu osobu i dalje se gleda sumnjivim pogledom i sa određenom dozom nepovjerenja. Društvo i dalje pokušava da uguši takve pojedince i njihov način života. Društvo želi da se živi po standardima, po onome što je već rečeno i onome što je već viđeno, dok ono što odstupa od naređenog pokušava da se na svaki mogući način odbaci i ukloni. Danas postoji još više ljudi kao što je Fudo, koji pokušavaju promijeniti sebe, imati siguran i ugodan život, raditi i živjeti ispravno i mirno bez da im “glava bude u torbi”.
Put ka ovom ostvarenju postao je još komplikovaniji i duži. Ali, i ljudi poput Fude postali su strpljiviji, smireniji i odlučniji u tome da budu fini. Kada bi svi ljudi bili kao Fudo, ne bi bilo teško biti fin.
