Kada je Mark Webb izbacio svoj prvi film “500 Days of Summer”, ukrao je simpatije i srca čitavog svijeta filmskih ljubitelja, jer je dao zabavan, vedar i jedinstven film o ljubavi, temi koja je teško jedinstvena na filmu.
Poslije toga uslijedili su visokobudžetni Spiderman filmovi, kojih se danas niko ne sjeća, čak ni studio koji je predao svoja prava na Spidermana Marvelu, gdje i pripadaju. Bez kompletirane Spiderman trilogije, Mark Webb se vratio na ono što je uradio svjetlosnom godinama bolje, a to su jednostavni filmovi.
Tako smo dobili “Gifted”, priču koju je napisao Tom Flynn, a čije ime sa opravdanjem niko ne poznaje jer do sada nije bilo ništa vrijedno spomena.
“Gifted” je priča o Frank Adleru i njegovoj nečakinji Mary, koju Frank šalje u školu, nakon što ju je do sada školovao kod kuće. Mary negoduje, ali popušta, te odlazi u školu, gdje već prvi dan pokazuje da je nevjerovatno nadarena za matematiku. Ta nadarenost, potencijalna genijalnost djeteta, okosnica je ove priče i izvor njenog naslova.
Ostatak filma, zapravo njegov veći dio, sudska je parnica između Franka i njegove majke koje dugo nije bilo oko starateljstva nad Mary. Dok Frank za nju želi samo da bude dijete, da se igra na plaži i da provodi dane postavljajući pitanja o Bogu i značenju pojma “ad nauseam”, Frankova mati potencira njenu inteligenciju i pokušava da dokaže kako je njena unuka budući Einstein, te da ima potencijala da promjeni svijet matematike.
Film je jako jednostavan, strpljiv i oprezan sa svim svojim likovima. Osim Franka, Mary i majke Evelyn, u filmu se pojavljuju tek sporedni likovi koji popunjavaju prostor, ali ne doprinose uveliko priči. Naravno, Frank ima ljubavnu vezu, Mary ima oca kojeg nikada nije upoznala, a svi su oni manje bitni od jednookog mačka, koji čak u jednoj sceni igra ključnu ulogu.
Ni sama priča nije natrpana raspravama kakve se očekuju od standardne priče o lošim odnosima zmeđu djece i roditelja, kao što je slučaj Franka i Evelyn. Čak i oni nakon sudskog procesa šetaju, razgovaraju, pokušavaju da riješe svoje nesuglasice na način koji nije čest u filmu, koji se lako mogao okrenuti u predvidivom pravcu i načiniti priču prema jednostavnom “Protagonist vs. Antagonist” kalupu. Kroz film slijedi i upoznavanje sa Frankom i Evelyn, ko su oni zapravo, koji su njihovi motivi i ko je Maryna mati koje u filmu uopšte nema. Motivi likova su često izostavljeni iz filma, jer se od gledaoca očekuje da prihvataju ciljeve likova onako kako su nam predstavljeni, ali u ovom slučaju filmu ništa ne pomiče.
“Gifted” ne gubi ni na glumačkoj postavi. Pravo je osvježenje vidjet Chrisa Evansa u nekom dramatičnom filmu. Postoji nada da će uspješno da se riješi uloge Captain Amerike kada za to dođe vrijeme, ali samo ukoliko se bude trudio naći dobar film, kao što je ovaj, i da uradi najbolje što može, kao što je ovdje. Usporedbe radi, Robert Downey Jr je pokušao slično u filmu “The Judge”, što nije uspjelo zbog prilično predvidive i dosadne priče. Mckenna Grace kao mala Mary Adler je izvrsna. Teško je staviti dijete u film, a da ne ispadne beskorisno, naporno, teško ili umaženo što ona ni u jednom trenutku nije. Lindsey Duncan je kao Evelyn ubjedljiva u svakom trenutku i baš kada zasluži povjerenja, spremna je da stvar preokrene u svoju korist.
Octavia Spencer i Jenny Slate nisu neophodne u čitavoj priči, ali pretpostavit ćemo da doprinose bar nečemu, jer film je dovoljno dobar da ne moramo namjerno tražiti probleme.
Ovo je odličan flm za jednu zasluženu pauzu od akconih i strip ekranizacija od kojih nema sakrivanja. Dok blockbusteri odnose novac, popunjavaju naslovnice i news feed na društvenim mrežama, “Gifted” je film sa druge strane spektra, film za odmor, film koji se pita šta uraditi sa dijecom koja nadmašuju svoj potencijal a žele samo da budu dijeca. Da li da iskorištavamo njihove sposobnosti za njihovu ili opštu dobrobit ili da im dopustimo da budu slobodna, onako kako samo djeca znaju da budu, i gdje je kompromis kod prilika koje ne smiju da se propuste? Ko, na kraju, odlučuje o njihovom životu?
Nakon pitanja “Hoće li stići na vrijeme?” i “Ko je zapravo počinio zločin?”, oko kojih se vrti većina današnjih filmova, “Gifted” nam daje vremena za disanje, i zahvalni smo što to vrijeme nije izgubljeno.
