“Antihrist” (“Antichrist”)
Među najboljim filmovima o tugovanju, definitivno. O tugovanju? Da li je ovo film o tugovanju? Na neki način jeste. Ali je i o ženstvenosti, primalnoj prirodi muškarca i žene, i ko zna još o čemu. Na kraju krajeva, ovo je film Larsa fon Trira (Lars Von Trier) i nije jednostavan ni za svariti ni za tumačiti.
Šarlot Gejnzbur (Charlotte Gainsbourg) i Viljem Defo (Willem Defoe) igraju bračni par uništen smrću djeteta, koji se povlači u vikendicu u šumi, da pokuša preboljeti krizu. Osuđeni jedno na drugo i svo ludilo depresije, histerije i primordijalnog neprijateljstva, plus malo specifičnog trirovskog sadizma, oni će vas kupiti ekstremnostima u koje će ići. “Pakao vlada”, kako reče lisica.
“Mizeri” (“Misery”)
Ovo je jedna od najljepših adaptacija romana Stivena Kinga (Stephen King), a znamo da je tu riječ o kategoriji sa opakom konkurencijom.
Keti Bejts (Kathy Bates) igra ženu opsjednutu romanima o Mizeri Častejn i njihovim autorom, piscem kojeg tumači Džejms Kan (James Caan). Nakon što pisac doživi saobraćajnu nesreću, putujući u osamu planinske kolibe u kojoj inače piše svoje romane, manijakalna Keti će ga spasiti i potom držati kao taoca u svojoj kući.
Izolovani u planini i snijegu, njih dvoje će se igrati i doktora i sestre, i mačke i miša, pa i Soni i Šer, pokušavajući da prežive jedno drugo – više jedno nego drugo, ali nije ni ona sigurno mislila da će proći bez ogrebotine iz čitave te zvrzlame.
Keti je osvojila Oskar za ovu ulogu.
“Njuškalo” (“Sleuth”)
Uzmite dva najbolja glumca generacije, stavite ih zajedno u fascinantan triler i ne možete pogriješiti.
Lorens Olivije (Laurence Olivier) je pisac, Majkl Kejn (Michael Caine) je frizer. Frizer spava sa piščevom ženom – u kakvom svijetu bismo živjeli da je obrnuto? Pisac je čovjek koji voli igre, tajne i pozorište, te osmisli intrigantni plan za osvetu ljubavniku svoje žene… Nažalost, nećete sad čuti više o zapletu, koji je pun obrta i prevrata i nemoguće ih je raspetljavati ovdje.
Do samog kraja i ne znate šta se tačno dešava, a čitav film ste zarobljeni na ogromnom imanju Olivijeovog lika, gdje su pisac i frizer osuđeni jedan na drugog. Reditelj Džozef Mankjevic (Jospeh L. Mankiewicz) kuje zategnuti triler, koji će vas oduvati sa sjedišta.
“Prije svitanja” (“Before Sunrise”)
Svaki od tri filma iz Linklaterove (Richard Linklater) “Prije” trilogije mogao se naći na ovoj listi. U svakom igraju Itan Hok (Ethan Hawke) i Džuli Delpi (Julie Delpy), sva tri se sastoje od njihovih kilometarskih šetnji i razgovora – i zaljubljivanja.
Izabrali smo prvi film, jer je pokrenuo čitavu stvar i otkrio nam hemiju ovo dvoje glumaca, koja je među onim jedinstvenim, kakvu su imali Bogart (Humphrey Bogart) i Bekol (Lauren Bacall), recimo.
Bavio se sedamdesetima, osamdesetima, odrastanjem, čime god, Linklater je prvenstveno sentimentalista – da ne kažemo, jer bi bilo pogrešno, romantičar. Ovaj film, odnosno, ova tri filma su samo najotvoreniji primjer toga.
“Moja večera sa Andreom” (“My Dinner With Andre”)
Kritičar Rodžer Ebert (Roger Ebert) je pisao kako ga je jedan prijatelj pitao da mu kaže film koji je uspio izbjeći sve filmske klišee, i da je njegov odgovor bio “Moja večera sa Andreom”.
Od svih filmova na ovoj listi, ovo je najdosljedniji primjer teme – dva čovjeka pričaju i to je čitav film (najsličniji mu je “The Sunset Limited”).
Dva glumca, Valas Šon (Wallace Shawn) i Andre Gregori (Andre Gregory), večeraju i dugo, dugo razgovaraju o smislu života.
Film je režirao francuski vizionar Luj Mal (Louis Malle), i snimljen je tokom dvije sedmice.
Ovo je primjer superiornog dijaloga koji uzdiše i iskupljuje najprostije zaplete.
