Idete li na svadbe? One velike masne, srpske, balkanske, što počinju ujutro, a završe kasno u noć ili, preciznije rečeno, ujutro, a negdje se nastave drugi, pa čak i treći dan?
Dobro, ovo ne treba formulisati kao pitanje, već se samo treba iznijeti kao konstatacija. Idete. Sigurno. Pitanja su: kada i gdje?
Koliko god bili neskloni manifestacijama tog tipa, nađe se neko od porodice ili prijatelja koga ne možete izbjeći, odbiti ili preskočiti.
Možda vas zatekne olako dat pristanak na kumstvo, a mlada ili mladoženja (čitaj: njihova porodica) voli tradicionalno, a zna se, kumstvo nije dugme, tako da nema povlačenja. Možda je u pitanju ćerka od očeve sestre od tetke, koja vam je bila kao druga majka ili morate vratiti nekome svadbeni zajam, a jedini ste slobodan član porodice tog vikenda.
Ukratko, ne možete za života izbjeći klasičnu srpsku svadbu, osim ako niste klinički ili zakonski udaljeni od drugih ljudi, na bezbjednu udaljenost.
Kada ste već tamo, proces teče otprilike ovako: okupljanje svatova kod mlade uz pićence i zakusku, harmoniku ili DJ-a, zavisno od ukusa i novčanih mogućnosti, prosidba, uz par rafala ili malo više (opet zavisno od sredine i broja rođaka u policiji), odlazak kod mladoženje, pa u crkvu, nakon čega se kompletna žurka seli kod matičara, potom u svadbarsku salu, restoran ili šator za proslave, uz kalorijsku bombu od ručka i alkohola, sa dobro poznatim smrtonosnim nizom: žestoka zdravica, hladno predjelo (po narodski: meza), supa, čorba, sarma, obilje mesa svih vrsta, kolači, pa završni udarac u vidu obilnog komada svadbarske torte.
Uz svu tu tjelesnu nadogradnju, ide i ona duhovna hrana, tj. muzička podloga za samu predstavu, od strane dobrih znalaca ocijenjena kao “pola svadbe“, tj. ključna stvar za stvaranje štimunga i lijepih uspomena za mladence, porodicu i goste, tj. za onaj dio koji se sjeća pomenutog događaja.
Dobar bend za svadbe traži se po pola godine i rezerviše se jednako ozbiljno kao grobno mjesto u većim gradskim sredinama. Za dobru muziku ne žali se novac, jer pomenuto je već, mladenci (i srećna familija, naravno), hoće veselu svadbu, u lijepoj i nezaboravnoj uspomeni. Ne žele da nakon svadbe gledaju video-snimak obilnog ručka, uz par pijanih gostiju koji bauljaju ispred muzičara koji maše note, pjevaljke koja pišti kao da se davi i ostatka svadbe koji se dosađuje isčekivajući “slatku”, pa da krene bježanje kući.
Ukratko, bend koji zna podići štimunug na svadbenom veselju nema cijenu. Takođe, podrazumijeva se da takav bend mora znati svirati sve što jedna velika, masna svadba traži, a to je otprilike sve što je narodni melos iznjedrio – u svim svojim varijacijama – od pastirskog tradicionala do turbo folka.
Ipak, ko je god bio na takvim svadbama (a, bili ste; ako niste – hoćete) zna da se redovno dešava da klasični svadbarski repertor minira neko od gostiju, neko ko voli popiti, a ne voli slušati narodnjake, pa se skoro redovno dešava da masovni cunami Grand / Južni vjetar / Diskoton / Vikom / City… produkcije presječe neočekivano muzičko iznenađenje, u vidu pjesme za koju niko i nikad, uključujući i same autore, ne bi pomislio da će postati nezaobilazan dio klasičnog svadbarskog repertoara na srpskim svadbama.
Ipak, bilo je vizionara, koji su shvatili da će vrijeme, kvalitet i obilje alkohola, svaku pjesmu pretvoriti u dio naroda i narodnog repertoara.
Poput, recimo legendarnog srpskog benda Ništa ali logopedi, koji su svojevremeno snimili svoju svadbarsku himnu “Stao sam na Stone Called Crazy” na jednom od najboljih albuma srpskog roka 90-ih godina prošlog vijeka “Ad hoc Klića”(1989).
Kako bi ponudili logičan odgovor otkud klasici rokenrola na srpskim svadbama (u ovom slučaju konkretno The Queen) uz besmrtne stihove: “Majko, oče, ženim se, stao sam na ludi kamen, kupujte burme, podižite šatre, nameštaje, stolove, zakoljite bikove i volove”, koji jasno sugerišu da uz dobro veselje i dobar ručak obavezno ide i dobra pjesma, a zna se – za dobru pjesmu granica nema!
Zbog toga nudimo skroman izbor 10 domaćih i svjetskih rok pjesama, koje su, manje ili više, postale redovna stvar prilikom naručivanja muzičkih želja, ostavljući dio gostiju u šoku, a drugi dio dižući iza stolova na ples, naravno, kad prevladaju prvobitni šok.
