Beli oblaci iz kojih se žutim slovima pojavljuje naslov, i tri note – po jedna za svaki slog:
“The-Simp-sons.”
Upečatljiva uvodna muzika za špicu serije “Simpsonovi” nastala je, ako je verovati Vikipediji, za tri dana, dva sata, 48 minuta i 19 sekundi. Kompozitor je u više navrata rad na ovoj temi pominjao kao svoj omiljeni angažman, jer je bio zanatski najjednostavniji, a finansijski najisplativiji.
Sve priče vezane za ovu seriju počinju sličnom rečenicom: “Krenuli smo ni iz čega i nismo mislili da ćemo stići do druge sezone”. Tvorac Simpsonovih, Met Groning (Mat Groening), više puta je u intervjuima pričao kako je serija nastala, ko ga je inspirisao za nastanak likova i na koje je prepreke nailazio dok je pokušavao da zainteresuje velike televizijske kuće za svoju animiranu seriju. Danas, nakon 28 godina emitovanja i više od 600 epizoda, sve te priče se prepričavaju kao anegdote o nastanku jednog od najuspešnijih televizijskih projekat ikada.

Na sličan način kompozitor Deni Elfman (Danny Elfman) opisuje kako je tekao njegov rad na muzičkoj temi uvodne špice. U vreme kada je Groning pripremao pilot epizodu serije o porodici Simpson, Elfman je bio kompozitor filmske muzike sa nekoliko uspešnih projekata iz sebe (jedan od njih je bila i njegova prva saradnja sa rediteljem Timom Bartonom na filmu “Pee-wee’s Big Adventure”). Nakon sastanka sa Groningom, gde mu je predstavljena serija i predočene neke njene opšte karakteristike, Elfman i Groning su se u načelu dogovorili kako bi uvodna špica trebalo da zvuči retro, “u stilu ludog Hana-Barbera crtaća”.
Elfman je, kako sam navodi, odmah imao ideju za muziku. Simpsonovi su ga podsetili na animiranu seriju iz šezdesetih o porodici Kremenko (“The Flintstones”) producenata Vilijama Hane (William Hanna) i Džozefa Barbere (Joseph Barbera). Sa tom idejom mu se “javila” i melodija. Sastanak sa Groningom je bio toliko inspirativan da je Elfman u povratku, dok se vozio natrag kući, već imao skiciranu muziku uvodne špice. Nakon već pomenutih tri dana i malo više od dva i po sata, Elfman je Groningu poslao kasetu sa snimljenom temom. Sutradan je dobio potvrdan odgovor od Groninga, i to je bilo to.
“Nisam očekvao da će iko ikada videti ‘Simpsonove’. Mislio sam da neće trajati duže od jedne sezone, ako i toliko uopšte potraje. To sam uradio iz čiste zabave. Taj smešan trenutak će postati jedan od ključnih momenata u mom životu. To je neverovatno. To je tako ironično”, rekao je Elfman.

Iako se špica menja od epizode do epizode, kako zbog sadržaja same epizode, tako i zbog gegova koji su uvek drugačiji, i muzička tema trpi izvesne promene, ali njena osnova se ne menja. Kao što svaka epizoda ima drugačiji geg sa kaučem na kraju ili drugačiju poruku koju Bart kredom piše na tabli, tako muzička tema ima, na primer, različite verzije Lisine solaže na saksofonu ili dobija svoju “Adams Family” varijantu u epizodama posvećenim Noći veštica (“Treehouse of Horror” epizode).
Varijacija na uvodnu špicu ima veoma mnogo i te verzije uvodne teme se uglavnom koriste kao muzika odjavne špice. Takve varijacije bi trebalo da muzikom poentiraju sadržaj epizode, pa tako imamo afričko-kubansku verziju, australijansku verziju, obradu u renesansnsnom stilu, ili pak u stilu kompozitora minimalizma Filipa Glasa (Philip Glass).
Takođe, pojedine epizode u kojima su gostovale muzičke zvezde imaju varijacije originalne Elfmanove teme u stilu ili žanru muzike gosta. Tako verzije ove teme postoje u izvođenju indi-rok grupe Yo La Tengo, rok benda Los Lobos, islandske post-rok grupe Sigur Ros, u a cappella verziji pevačkog sastava Canvas, kao i obrade benda Sonic Youth. Posebno se ističe obrada grupe Green Day, koju su oni uradili za “The Simpsons Movie” iz 2007. godine. Iste godine objavljen je i singl sa ovom numerom, koji se našao na vrhu američkih i britanskih top lista.
Sve navedene varijacije na osnovnu temu koje se tiču promena žanra, stila, instrumentacije ili animacije nisu uticale na jednu stvar. Jedan element špice nikako nije menjan i po njemu je ona sačuvala svoju prepoznatljivost i upečatljivost, a to je sam početak. Beli oblaci, žuta slova i tri tona, po jedan za svaki slog.
Ta prva tri tona koja najavljuju seriju bez instrumentalne pratnje otpevao je, navodno, lično Elfman sa još dva prijatelja, snimio i to je tako ostalo do danas. Nije dobio honorar za svoj angažman, jer u tom trenutku Groning verovatno nije ni imao finansijskih sredstava za to. Umesto toga, Elfnan na osnovu autorskih prava zarađuje na ovoj temi iz godine u godinu, a kako popularnost “Simpsonovih” ne jenjava i nakon gotovo 30 godina kontinuiranog emitovanja, rad na seriji se i te kako isplatio.
Iako nije radio muziku u ostatku serije, a ni u filmu (ostalu muziku u seriji piše Alf Klausen, dok je za film muziku komponovao Hans Cimer), “Simpsonovi” su Elfmanu obeležili karijeru, i to na njenom početku. Nakon toga je radio muziku za više od 100 filmova (među kojima je nekoliko popularnih Bartonovih filmova, filmovi o Betmenu, Spajdermenu), ali, ipak, špica sa početka “Simpsonovih” je Elfmanovo najpoznatije delo. Uvodni motiv od tri tona, Bartova vožnja skejtbordom, Homerov izlazak iz nuklearke, vožnja Mardž i Megi, i Lisin solo, sve je to savršeno propraćeno muzikom. Groning je kasnije izjavio da je želeo „dugačku, orkestarsku muzičku špicu koja je obećavala dobru zabavu“, i to je i dobio.
Ali i više od toga.
“Simpsonovi” danas imaju kultni status kao najdugovečnija animirana serija, koja je i dalje izuzetno aktuelna, što po popularnosti, što po temama koje obrađuje. Glavni likovi su postali legendarni televizijski likovi, ali ni pojedini sporedni likovi nisu ništa manje popularni. Homerove replike i fazoni vladaju internetom u najrazličitijim oblicima, Bartove uzrečice su ušle u svakodnevni govor i van engleskog govornog područja, a Lisina snalažljivost, inteligencija i nepobedivi duh nas inspirišu iz epizode u epizodu.
Uvodna špica je danas u rangu “Pink Panterove” (“The Pink Panther”) ili Bondove teme. Svako ko je ikada gledao seriju bi je prepoznao i uspeo da otpevuši ili odzviždi makar jedan deo. Čak je ušla i u pedagošku primenu u muzičkim školama, na časovima solfeđa (početni motiv od tri tona raspoređen je u razmaku intervala prekomerne kvarte, što učenici koriste kao najjednostavniji obrazac za intoniranje ovog intervala).
Postala je šesti član porodice Simpson, njen nezamenljiv deo koji nas na početku svake epizode pozdravlja i uvodi u njihov jedinstveni svet.