Kada se neki starinski simbol, recimo iz šare ili ćilima, svede na znak, on je apsolutno savremen. Ako bih sad uzeo neki znak i samo ga malo obradio dizajnerski, mislim da niko ne bi pretpostavio da je to neki motiv od prije 10 vijekova.
Govori ovo za Bosonogu Davor Paponja, mladi umjetnik iz Banje Luke, čiji je rad “Totemi” zauzeo drugo mjesto na konkursu “Čista umjetnost”. Ovaj konkurs je organizovao festival Demofest, pod pokroviteljstvom kompanije EuroBeta, a sa ciljem da se umjetnošću skrene pažnja na važno pitanje očuvanja životne sredine.
BOSONOGA: Otkud ideja da uvežete domaći folklor sa radom čija je tema ekologija?
PAPONJA: Ne samo domaći. Ja sam istraživao i drevne civilizacije, pa mi se svidio njihov pristup, pošto je lišen estetskih normi. Nakon nekih primitivnih civilizacija, tijelo se moralo uljepšavati, ukrašavati i idealizovati, a onda mi se afrički ili naš pristup tijelu činio veoma iskrenim i bližim meni – svođenje tijela na neke pokrete ili emociju koja ne treba da bude uljepšana. Njihovi znakovi, taj minimalizam, to mi je presavršeno, a tačke u formi čepova sam odabrao jer se sve može skinuti sa znaka.
BOSONOGA: Instalacije Vam nisu prva oblast kojom se baviš. Šta te je privuklo da se prijaviš?
PAPONJA: Ja sam instalacije već radio na projektu Ars-Kozara, takođe na temu ekologije, s tim da sam ih radio od gipsanih zuba na umrlom drveću. Referisali smo se na velike ekološke katastrofe, kada priroda pokaže zube, a svi se zapitaju kako se ovo dogodilo odjednom. Međutim, ništa nije odjednom.
BOSONOGA: Crtež je Vaše osnovno polje djelovanja. Ali, i tu imate specifičan stil – u njemu ima mnogo infantilnog, ali teme kojima se baviš nisu dječije.
PAPONJA: Teme su iz svakodnevnice. Djeca imaju mišljenje o raznim stvarima, samo nisu svjesna toga, pa ga ne znaju sakriti. Radim sa djecom i super mi je kako oni iskreno pristupe nečemu, njihova naracija i cijela priča. Mislim da je njihov crtež lišen normi, mnogo iskreniji i, ako se traži samo psihologija ili samo karakter, mislim da može mnogo više uhvatiti i biti efikasniji. Ja sam nalazio i neke svoje stare crteže, pa preko njih printao nove. Škrabotine koje sam crtao sa tri godine, odatle sam krenuo i išao do danas, pa je to sve imalo neku ličnu priču.
BOSONOGA: Radite sa djecom kao srednjoškolski profesor, koliko su ona danas zainteresovana za nastavu iz likovnog?
PAPONJA: Mnogo, predrasuda je da nisu. S tim da je i program takav da nije samo crtanje, kao, evo vam jabuka pa crtajte dva mjeseca samo jabuku. Ima tu i fotografije, snimanja sa telefona i svašta drugo. U medijskom smislu, mogućnosti su im maksimalno poširene, jer neko ko ne umije da crta može da ima savršeno oko za kameru. Mislim da je to prednost savremenih medija, što djeca ne moraju da budu ograničena na boju i kist, jer imaju gomilu ideja, pršte od njih u tom uzrastu, i trik je samo u tome da nađeš medij kroz koji one mogu da isplivaju.
BOSONOGA: Na čemu Vi radite sada?
PAPONJA: Isto crteži. Digitalni, pa preko toga boja. Isto se bave nekim paganskim simbolima koji su prepakovani, prasimbolima koji se i danas pojavljuju u marketingu i drugim savremenim oblastima, koje su, u stvari, ukorijenjene u tradicionalnim civilizacijama.
BOSONOGA: Možemo li uskoro očekivati izložbu?
PAPONJA: Možemo, samo želim neki dobar prostor, u prirodi. Radije bih da sačekam prostor koji mi odgovara, da sve to funkcioniše zajedno, nego da izgleda umetnuto.
BOSONOGA: Art prostor je jedan od problema sa kojima se mladi umjetnici susreću. Šta biste još izdvojili kao probleme, jer ste i sami mladi umjetnik, a i radite sa njima?
PAPONJA: Izostaje podrška države, to se sve već zna. Nikakav plan, nikakav koncept. Troše se pare na sulude projekte, nema nikakve strategije…
BOSONOGA: Pokušavali ste da to promijenite kroz angažman u umjetničkom udruženju UAA. Da li je problem samo sa jedne strane ili postoji i sa druge, među umjetnicima?
PAPONJA: Ako ga i ima sa druge, on je minoran, jer će organizacija uvijek naći način da kanališe bilo koji problem. Sve to zavisi od sistema – svi su apatični, svi misle da ne mogu ništa. Ljudima je sigurnije da rade u svojoj garaži 20 godina nego da pokušaju nešto, nažalost, jer nemaju samobitnost koju bi im dalo društvo ili ministarstvo. Jedan Kratkofil se isto ugasio nakon toliko godina, što je tragedija, a ne sjećam se da je iko iz ministarstva rekao “a” o tome. Svaki umjetnik koji bi da se organizuje i pokrene neko udruženje da uradi bilo šta može da zna da pare neće doći, sigurno, ili će dobiti 1.000 KM. Mladim umjetnicima to niko neće da kaže, ja ne znam zašto se ne bi reklo. Ljudi koji rade posao, primaju plate… Ja da ne radim svoj posao kako treba ili vi, sigurno ga ne bismo dalje radili. Ako u jednom mandatu može prestati sa radom 4-5 projekata, da li je iko odgovoran za to?
BOSONOGA: Demofest, u sklopu kojeg je organizovan projekat “Čista umjetnost”, je jedan od rijetkih festivala u Banjoj Luci koji su poživjeli 10 godina. Kako Vam djeluje koncept Demofesta?
PAPONJA: Odlično mi djeluje, posebno otkad se naplaćuje ulaz, jer razdvaja publiku od onih koji nisu tu zbog zabave, trebalo bi i više da se plaća. Mislim da regionalno ima zaista veliki uticaj, što je baš bitno.
BOSONOGA: Koliko su umjetnici kod nas svjesni problema u oblasti ekologije i koliko mogu da urade po tom pitanju?
PAPONJA: Sami ne mogu uraditi mnogo. Mogu samo ako se priključe nekim grupama, pa se na neki vizuelni način iskažu neki protest. Rijetko koji visokoobrazovan čovjek će doći i baciti smeće u prirodi. Umjetnici tu mogu doprinjeti samo na način da vizuelno, instalacijski ili logistički pomognu neki pokret. Ali, ima nekih pomaka u gradu. To što u Boriku nije napravljena crkva i ostalo je igralište i zelena površina, to je za mene ogroman uspjeh. Čini se smiješnim i malenim, ali je dobar pokazatelj u kom smjeru se može istinski djelovati.
BOSONOGA: U kom pravcu ćete dalje djelovati, kakav je plan za naredni period? Da li uopšte želite da tako planirate?
PAPONJA: Iskreno, ne. Nisam neki arhaičan tip, kao “spucaće me nekad tamo inspiracija”, to je prilično nerealno. Prosto, više ću se baviti onim što me iritira i provocira u datom trenutku nego onim što me oduševljava i zabavlja.
