U ljeto 1996. godine, objavljene su prve promotivne fotografije Metallice za njihov album “Load”. Svijet, a naročito hardcore fanovi, ostali su šokirani prizorima koje su mogli vidjeti. Članovi benda su bili ofarbani tetovažama, dok su pojedinci imali i pirsinge. Zaista, bilo je neobično vidjeti ih kako poziraju pokriveni maskarom i ajlajnerom. Jedini problem je bio što ovo nije bila nikakva šala – Metallica je odlučila da zanemari sve granice i učini preokret u svojoj karijeri.
Muzička scena devedesetih godina mijenjala se munjevitom brzinom. U časopisu NME moglo se pročitati: “Nirvana su Guns N’ Roses koje je u redu voljeti.” Pored Nirvane i novog grunge pokreta, scenu su preuzimali i drugi novonastali bendovi kao što su Pearl Jam, Soundgarden, Alice in Chains, The Smashing Pumpkins i mnoga druga imena. Sada su se u radnjama, zajedno sa “Black” albumom, mogli naći i Nirvanin “Nevermind” i Pearl Jamov “Ten”.
Novi izgled devedesetih podrazumijevao je stare, otrcane farmerke, prevelike karirane košulje, kratku kosu, rjeđe brijanje brade i obavezno porijeklo iz Sijetla. Ukratko, grunge je predstavljao veliku prijetnju da istrijebi do tada poznati čvrsti zvuk. Karijera grupa Guns N’ Roses, Iron Maiden, Judas Priest, Poison, Def Leppard i mnogih tadašnjih scenskih kraljeva uzdrmana je preko noći, dok se oni na kraju nisu počeli raspadati i gubiti članove.
Turneja i enormno promovisanje “Crnog” završili su se tačno kada je grunge balon bio maksimalno napuhan. Metallica je sada bila na dugom odmoru, ali također i u velikom problemu. Povlačenje nije dolazilo u obzir, a prijetilo im je brisanje sa scene. Opstajali su jedino oni snažnog uma. Strateški su razmotrili situaciju i na osnovu toga uspjeli preživjeti nestanak, mijenjajući svoj imidž i strukture pjesama. Nakon smrti Kurta Cobaina i ispuhivanja grunge balona, muzičkom scenom se širi britpop te su bendovi predstavnici kao što su Oasis, Blur i Ash postavljali nove standarde.
Članovi Metallice (Kirk Hammett i Lars Ulrich) podvrgli su se prosvijetljenju i vlastitom preobražaju. Njih dvojica su sada imali mnogo više zajedničkog, jer su sada zajedno konzumirali kokain i ekstazi, a ponekada, kada je raspoloženje bilo predivno, i marihuanu. Obojica su ušli u prosvijetljenu fazu svog života i želju da otkriju nešto novo. Hammett također nikada nije bio bliži Larsu, a dalji Jamesu Hetfieldu, koji je često negativno kritikovao situaciju. On je vrijeme provodio nadograđivanjem automobila u vlastitoj garaži, ispijajući piva u country barovima i odlazeći u lov. Najmirniji je bio Jason Newsted, koji je vodio miran život sa djevojkom i igrao košarku sa djecom iz kvarta.
Muzički gledano, stihovi su imali mnogo dublje značenje i tamniju pozadinu, jer su predstavljali emotivno stanje Hetfielda i ostalih članova benda, koji su ovaj put kroz muziku izbacivali osjećanja. Hetfield i Newsted su bili mornari na brodu “Load” kojim su upravljali Hammett i Ulrich. Njima nije smetao niti grunge, niti britpop. Mada je Jason i dalje bio odbačeni član benda, i ovaj put nije potpisao niti jednu numeru na albumu. To je uzrokovalo njegovo učestvovanje u mnogim projektima sa strane, zbog čega su se članovi sukobljavali sa njim sve češće.
Dvogodišnje snimanje se završilo sa rezultatom od 30 numera. Hammett i Ulrich su odigrali možda najhrabriji potez u karijeri i učinili munjevito preoblikovanje frizurama, šminkom i tetovažama. Cilj je bio osloboditi se dotadašnjeg kalupa i zvuka koji je Metallica sama kreirala. Rezultat je bio bučan, težak i snažan album, ispunjen jakim riffovima, ne toliko brzim, ali lahko pamtljivim i melodičnim. Za mnoge fanove, “Load” je bio početak kraja koji se brzo približavao. Kamen temeljac za zvuk je bio zanemiravenje tadašnjih trendova. Na prijedlog Kirka Hammetta, za omot je izabrana psihodelična slika “Sperma i krv III” Andresa Serana, koja predstavlja upravo to što joj je i u imenu.
Definitivno nije bilo lako biti obožavalac Metallice 1996. godine. Bilo je teško izabrati između mržnje prema bendu i ostvarenoj ploči i neizmjerne ljubavi, shvatanja albuma i učinjenog poteza te prilagođavanja novom zvuku. To su bile dvije krajnosti, dva izbora, sredina nije postojala.
“Mnogi obožavaoci su se baš smorili muzikom, ali ponajviše, rekao bih, imidžom.”[1]
“Lars i Kirk žestoko su se ložili na apstraktnu umjetnost i pretvarali se da su pederi, mislim da su znali da mi to ide na živce. Jednostavno sam pristao na šminku i sve te ostale sumanute gluposti koje su mislili da moraju da urade.”[2]
Novi imidž dobio je i Metallicin logo, oštre ivice na krajnjim slovima su zaobljene, izgled je pojednostavljen i modernizovan, čime je pretvoren u “alternativni”. Ukupna prodaja je ipak opala, sa upola manje prodanih ploča i CD-ova nego što je ostvario “Crni”, ali je album ipak dostigao na prvo mjesto u SAD i Velikoj Britaniji. Kritike i recenzije su bile uglavnom pozitivne, a kritičari su bili iznenađeni koliko je bend bio spreman prilagoditi se situaciji i izbjeći svoju smrt. S druge strane, bend je izgubio mnogo fanova koji su ostali razočarani zvukom i komercijalizovanim riffovima i tesktovima, jer je ovaj album za pojedince predstavljao izdaju metal zajednice i žanra. Metallica je, ipak, dobila i pozamašan broj novih fanova, koji su bili fascinirani novim pristupom. Metallica je postala pristupačnija svima, a oni koji su slušali grunge i britpop, mogli su slušati i “Load”, jer nije bio prežestok za njih.
Metallica je uspjela preživjeti skoro desetogodišnju bitku u moru novih žanrova, prilagođavajući se sceni, ali pri tome razočaravajući mnoge fanove i kritičare. Bend je usput postajao dostupniji širim masama, zbog čega je optuživan za prodaju i komercijalizovanje, ili jednostavno uspjeh. Da nije bilo “Load-a”, ko zna da li bi danas uopšte postojala Metallica, dok “Load” ne bi ipak bio kultni album, onaj koji predstavlja novi početak Metallice i začetak nove generacije.
[1] James Hetfield u razgovoru sa Benom Mitchellom, 2009
[2] James Hetfield u razgovoru sa Benom Mitchellom, 2009
