Nakon koncerta 1988. godine u Donington Parku, grupa Guns N’ Roses nazvana je “najopasnijim bendom na svijetu”. Novinari su im ovaj epitet prišili jer je u velikim gužvama tokom njihovog nastupa, na blatnjavom terenu seoske Engleske, život izgubilo dvoje mladih posjetilaca.
U godinama koje su došle, tokom kojih će bend sam inicirati brojne ekscese i koncertne nerede, brižljivo su njegovali ovaj inicijalno zlokobni, ali suštinski isprazno marketinški epitet. Članovi grupe su i tada, u Doningtonu, u dva navrata zaustavljali svirku, pokušavajući da smire publiku i pomognu u izvlačenju povrijeđenih – potezi za svako poštovanje, ali koje najopasniji bend na svijetu ne bi povukao.
“Nije gledao bend, pričao je sa djevojkom”, rekao je kratko 2005. Jern Stuberud (Jørn Stubberud), poznatiji kao Nekrobučer (Necrobutcher), listu The Guardian, dajući svojevrsni “sam je kriv” odgovor na pitanje o događaju iz 2003. godine, kada je sa bine bacio glavu ovce i izazvao frakturu jedne glave u publici.
To je već odnos prema drugima kakav očekujete od istinski najopasnijeg benda na svijetu! A niko nije više zavrijedio ovu zloglasnu titulu od norveškog sastava Mayhem. Ne zbog svinjskih glava, koje su njihova redovna scenografija, povremeno zamijenjena ovčijim, već zbog događaja koji su se odvijali baš u vrijeme doningtonske tragedije.
Nekrobučer je bio jedan od trojice osnivača blek metal benda Mayhem, 1984. godine, uz bubnjara Kjetila Manhajma (Kjetil Manheim) i gitaristu Ejstajna Arseta (Øystein Aarseth), zvanog Juronimus (Euronymous). Odlučni da eksperimentišu sa time koliko daleko od mejnstrima mogu da odu, koliko duboko u mrak i sa koliko teškim zvukom, u počecima su promijenili nekoliko pjevača i objavili EP “Deathcrush”, 1987. godine.
Godinu dana kasnije, upravo u godini kada će se fraza “najopasniji bend na svijetu” zavrtjeti i zalijepiti za pogrešnu grupu, Mayhem je postao bend čija će priča do danas ostati jedna od najmračnijih u istoriji muzike.
Svježa krv i njeno prvo prolivanje
Tada je Manhajma na bubnjevima zamijenio Jan Aksel Blomberg (Jan Axel Blomberg), nadimka Helhemer (Hellhammer), a mikrofon je preuzeo Šveđanin Per Ingve Olin (Per Yngve Ohlin), zvani Ded (Dead). Iako su Juronimusa kolege muzičari opisivali kao čudnog čovjeka, povučenog ljubitelja dugih pisama koji je pristalica komunizma, zakleti protivnik hrišćanstva i sposoban da utiče na ljude kako poželi, sklon prijetnjama ubistvom i zapaljivim izjavama o satanizmu, Ded je bio još neobičnija ličnost.
Bliski susret sa smrću u djetinjstvu, kada je bio klinički mrtav uslijed pucanja slezene – posljedica prebijanja od strane školskih nasilnika, tvrdiće kasnije njegov brat – ostavio je dubok trag na njegovoj psihi. Toliko dubok da neki vjeruju kako se kod njega razvio Kotarov sindrom, paranoidno uvjerenje osobe da je već mrtva. Iako dijagnoza nikad nije uspostavljena, čak su i članovi njegovog benda vjerovali da kod Deda postoji neki psihički poremećaj. On je zakopavao odjeću da bi izgledala poput odjeće mrtvaca, a lice farbao bijelom i crnom bojom kako bi podražavao izgled leša, čime je postao prvi blek metal muzičar koji je redovno nosio kasnije popularni “korps pejnt” (“corpse paint”).
Dedova sklonost samopovrijeđivanju sječenjem na sceni, koja ga je često sa bine odvodila direktno u bolnicu, kao i morbidna anegdota o mrtvom gavranu kojeg nosi sa sobom u vrećici, kako bi pred nastup udahnuo “dah smrti”, odgovarali su Juronimusu. Njegov pjevač je privlačio pažnju publike i medija, dok je gitarista radio na stvaranju debitantskog albuma, danas kultnog “De Mysteriis Dom Sathanas”. Međutim, ni Ded ni Juronimus neće doživjeti njegovo objavljivanje.
Osmog aprila 1991, Juronimus je pronašao Dedovo beživotno tijelo, sa rasjekotinama po rukama i vratu i puščanom ranom na glavi, uz pismo koje počinje izvinjenjem zbog nereda. O daljim dešavanjima postoje brojne legende. Prva od njih kaže da je Juronimus najprije otišao da kupi jeftini foto-aparat i fotografisao prizor ispred sebe, pa tek onda pozvao policiju. Morbidna potvrda došla je godinama kasnije, kada je jedna od fotografija preminulog pjevača osvanula na butleg Mayhem izdanju objavljenom u Južnoj Americi. Drugu priču, da je gitarista djeliće pjevačevog mozga pojeo u čorbi, negirali su njihovi zajednički poznanici, ali su neki od njih potvrdili treću, po kojoj je Juronimus krhotine Dedove lobanje ugradio u ogrlice i poklonio ljudima koje cijeni.
Sve ovo je bilo previše za basistu Nekrobučera, koji je napustio bend i u tom trenutku ga sveo na samo dva člana, ali i nesvjesno omogućio sljedeću tragediju. Tražeći zamjene, Mayhem regrutuje mađarskog pjevača Atilu Čihara (Attila Csihar) i domaćeg basistu Varga Vikernesa, koji je već sarađivao sa Juronimusom kroz svoj samostalni projekat Burzum.
Pakao jednog podruma u Oslu
Naime, mjesec dana nakon Dedovog samoubistva, Juronimus u Oslu otvara prodavnicu ploča “Helvete” (norveška riječ za pakao). Prigodan naziv, ne toliko zbog zidova ofarbanih u crno, nadgrobnih spomenika na prozorima i starinskog oružja prikačenog na zidove, koliko zbog činjenice da će ovo mjesto postati sjedište novonastale norveške blek metal scene, nezvanični štab za organizovanje terorističkih napada i fokus velike policijske istrage.
Prodavnica sa izdavačkom kućom, koju je Juronimus pokrenuo u njenom podrumu, postala je okupljalište istomišljenika, među kojima su najistaknutiji bili članovi bendova Mayhem i Emperor, te pomenuti Vikernes i Snore Ruh (Snorre Ruch), pseudonima Blektorn (Blackthorn), iz grupe Thorns. Ovu ekipu će Juronimus nazvati “Crnim krugom” i “Unutrašnjim krugom”, ali će godinama kasnije njegovom osnivaču i predvodniku drugi muzičari iz tog vremena zamjerati kako je više pričao o borbi protiv hrišćanstva, širenju straha i izazivanju haosa nego što je bio spreman da to zaista i čini. No, spremnih nije nedostajalo.
U periodu od od 1992. do 1995. godine, pripadnici norveške blek metal scene su dovođeni u vezu sa više desetina spaljivanja i pokušaja spaljivanja hrišćanskih crkvi. Niz je počeo uništavanjem crkve Fantoft Stave iz 12. vijeka, za koje niko nije odgovarao, ali su mnogi fotografiju spaljene crkve na omotu Burzum-ovog EP-a “Aske” (“Pepeo”) doživjeli kao cinično priznanje. Interesovanje policije za “Helvete” i “Crni krug” s vremenom je raslo, a priča je u javnosti eksplodirala kada je Vikernes dao anonimni intervju jednom od najčitanijih dnevnih listova, za koji je govorio o počinjenim i tek planiranim zločinima.
Iako je kasnije tvrdio da je ovaj potez bio dogovoren sa Juronimusom i povučen kako bi se privukli novi ljudi u “Helvete”, ali i obezbijedio publicitet za zajedničke ciljeve, po objavljivanju članka je uslijedio niz privođenja i ispitivanja, te je Juronimus ubrzo zatvorio prodavnicu kako bi spriječio dalja hapšenja. (Ne)očekivane posljedice intervjua bile su samo nove kapi u već prilično punoj i uzburkanoj čaši odnosa između Juronimusa i Vikernesa, koje će bubnjar Helhemer kasnije opisivati kao “lični rat” dvojice muzičara u kojem je “samo bilo pitanje vremena ko će koga prije ubiti”. I Vikernes – anonimni mladić ozbiljnog izgleda, kojeg je Juronimus prihvatio kao prijatelja, a potom gledao kao rivala, koji se uvijek izdvajao iz mase i pio kartone mlijeka dok su se ostali davili u pivu i žestokim pićima – bio je brži.
Desetog avgusta 1993, Vikernes je došao u Juronimusov dom, u pratnji Blektorna, tada već pridruženog člana Mayhem-a koji je sa Juronimusom razvijao prepoznatljivi tremolo rif. O tome šta se dogodilo u kući postoje dvije verzije. Prva, Vikernesova, kaže da je Juronimus njega napao, ovaj ga je ubio u samoodbrani, a brojne rane na Juronimusovim leđima posljedica su njegovog pada na stakleni sto. Po policijskoj verziji, Vikernes je usmrtio Juronimusa sa 23 uboda po glavi, grudnom košu i leđima zbog ličnih razmirica i prepirke oko prihoda od Burzum izdanja za izdavačku kuću ubijenog.
Za ubistvo i spaljivanje tri crkve osuđen je 1994. na maksimalnu kaznu zatvora dugu 21 godinu, dok je Blektorn za saučesništvo osuđen na osam godina. Nedugo potom, “pao“ je i Bard Ajtun (Bård Eithun), bubnjar benda Emperor poznat po nadimku Faust, koji je godinu dana ranije ubio gej muškarca u Lilehameru. Iako je, po saznanju da je počinilac član “Crnog kruga”, zločin povezivan sa satanističkim i fašističkim motivima, Faust je u više navrata odbacio takve kvalifikacije, tvrdeći da je nesrećnog čovjeka ubio u naletu “nakupljene agresivnosti” i da bi te noći ubio i “bilo koga drugog”.
Iako su se povremeni napadi na crkve nastavili, prve i najmračnije stranice blek metal istorije bile su time zaključene, a da rodonačelnici novog žanra nisu još ni objavili svoje prvo veliko izdanje. Bez preminulih Deda i Juronimusa, uhapšenih Vikernesa i Blektorna, i Čihara koji se vratio u Mađarsku, bubnjar Helhemer je ostao usamljen, ali odlučan da prva ploča ipak ugleda svjetlost (ili bolje reći mrak) dana.
Negodovala je Juronimusova porodica, jer se na snimcima čula muzika čovjeka koji je ubio njihovog sina, pa je Helhemer obećao da će sve bas dionice nanovo snimiti, iako nije znao da svira taj instrument. Uz ovu brutalnu laž, u eter je pustio originalne snimke, predstavljajući muzičkom svijetu album kakav nije čuo do tada, sa pozadinom kakvu niko nije mogao da zamisli u danima snimanja prvih taktova. “De Mysteriis Dom Sathanas” ostaće do danas jedno od najcjenjenijih žanrovskih izdanja i referentna tačka za mnoge blek metal bendove koji su se kasnije pojavili.
Pomireni, ali ne i smireni
Reći da su tu prestale sve kontroverze u vezi sa imenom Mayhem bilo bi pogrešno. Bacane su ovčije glave na glave fanova, otpuštani su pjevači tako što ih je basista-povratnik Nekrobučer bacao niz stepenice, zbog Helhemerovih izjava o miješanju rasa i majica sa nacističkim simbolima optuživani su da su dio neonacističke blek metal scene… Ipak, u poređenju sa svime što se ranije zbilo, može se reći kako se Mayhem (dobrim dijelom) smirio. I pomirio sa Norveškom, čije su društvo željeli da uruše iznutra, a koja im je 2007. dodijelila Spellemann nagradu, takozvani “norveški Gremi”, za metal album godine.
Vikernes, koji je u zatvoru razvio svoju ideologiju zasnovanu na nacizmu i nordijskoj mitologiji, danas živi i radi u Francuskoj, gdje je u više navrata privođen zbog širenja mržnje i sumnje na terorizam.
Sa osnivačem Nekrobučerom na basu, po mnogima najboljim blek metal bubnjarem Helhemerom, jedinstvenim Čiharovim režanjem i dvojicom novih članova na poziciji koja je nekada bila Juronimusova, Mayhem je u prvoj polovini 2017. završio turneju na kojoj je prvi put uživo svirao cijeli “De Mysteriis Dom Sathanas”. Tako je napravljen 29 godina dug, mračnim ambicijama započet i tragedijama popločan krug. Mayhem-ov sopstveni “crni krug”.
Režiser Jonas Akerlund najavio je film “Lords of Chaos” o istoriji grupe Mayhem. U njemu će, između ostalih, glumiti mlada muzičarka i glumica Skaj Fereira (Sky Ferreira) te glumac Rori Kalkin (Rory Culkin). Prvi kadrovi emitovani su u spotu benda Metallica za pjesmu “ManUNkind”.
“Čihar je spot ocijenio uznemirujućim i uporedio ga sa situacijom da Mayhem snimi video koji bi uključivao Klifa Bartona (Cliff Burton)”, prenio je magazin Rolling Stone reakciju, koja bi se prije nekoliko decenija smatrala i prijetnjom.
