Nakon prvog objavljenog teasera i njegovog pregledavanja mnoštvo puta, ostao sam razočaran i bez ikakve želje da na svoju filmsku listu stavim i ovo ostvarenje, a naročito da izdvojim novac za njegovu projekciju u kinu.
Srećom, brzo sam zaboravio na njega, dok su mi jedini podsjetnici bili novoizlazeći traileri koje sam izbjegavao u širokom krugu, jer sam mogao pretpostaviti na šta će to sve ličiti i bez njih. Nekoliko mjeseci nakon toga, sjedim ispred velikog platna i čekam da se na njemu počne prikazivati “Annabelle: Creation”. Nakon projekcije i dva sata provedena u dubokoj napetosti i koncentraciji, moje prethodno mišljenje bilo je zamijenjeno novim, baziranim na realnosti umjesto na očekivanju, a evo i zbog čega.
Priča prati lutkara Samuela Mullinsa (Anthony LaPaglia) i njegovu suprugu Esther (Miranda Otto), koji 12 godina nakon tragičnog gubitka kćerke ugošćuju redovnicu i nekoliko djece iz zatvorenog sirotišta u vlastitu kuću. Oni će ubrzo shvatiti da u kući postoji drugačija vrsta energije koja je usmjerena na njih, ona koju su sami roditelji Annabelle stvorili nakon njene smrti, u sasvim običnoj lutki.
Naivne djevojčice, zabačeno imanje u sred ničega i opsjednuta lutka zvuče kao savršena kliše formula modernih blockbuster horor filmova. Dovoljni su vam ovi pojmovi kako biste unaprijed znali radnju i njen zaplet, bili pripremljeni dočekati svaki jumpscare ili njihove pokušaje, ali i pretpostaviti jednu od dvije vrste raspleta koji filmovi strave imaju.
Radnja se odvija veoma sporo u prvih tridesetak minuta, gdje se pokušava definisati na šta će, odnosno na koga će zapravo ona biti fokusirana, na roditelje ili na goste.
Nakon konačne odluke, film će proći brzo, jer upravo sve maloprije navedeno, svi klišei, odrađeni su na fantastičan način. Iako možemo nagovijestiti svaku akciju ili dijalog ličnosti, ponovno željno iščekujemo, kao da ne znamo šta će se dogoditi. Iako nijedan normalan čovjek, a kamoli malena djevojčica ne bi otvorila vrata sobe iz koje dolaze čudni zvukovi noću i za koju joj je rečeno da je ulaz strogo zabranjen, glavna junakinja će to ipak uraditi, jer šta strah predstavlja za nju? Dešavat će se i slične stvari poput bježanja od zla na sprat kuće, jer je tu siguran spas (?!), koje će vas zapitati da li je broj ideja u odjeljenju “spašavanje glavne ličnosti” stvarno toliko presušio. Budite spremni na to da budete isfrustrirani, ali i zabavljeni mnogim odlukama koje su donesene u filmu.
“Annabelle: Creation” predstavlja poprilično dobru i potrebnu ekspanziju “The Conjuring” univerzumu. Jezivost i usađivanje paranoje je definitivno imalo svoje uzore u prethodnim filmovima iz ostalih dijelova “The Conjuring” mreže. Mrak, sjenke, kao i bučna užasavajuća muzika vladaju ekranom, stvarajući radoznalost. Postoji i nekoliko “easter eggova” koje će pravi fanovi primjetiti. Nastavak je ipak uspio ostaviti prvi dio daleko iza sebe, popunjavajući mnoge njegove rupe i nudeći odgovore na postavljana pitanja. Kraj filma, na iznenađenje, jeste početak prvog dijela, što je odlična sugestija da ga ponovo pogledate, ako do sada već niste.
Ako želite da se dobro zabavite uz horor film, onda je ovo idealna prilika za to. Također, svi fanovi “The Conjuring” svijeta neće biti nimalo razočarani. Ako ćete svake sekunde nervozno i sa mučninom posmatrati klišeizirane stvari u ovom žanru, ipak dajte filmu priliku, jer postoje dobro ostvareni i loše ostvareni standardi. Ukoliko se dobro uživite u “Annabelle: Creation”, sigurno će vas proganjati dok ne počnu izlaziti teaseri za mogući novi nastavak i daljnju ekspanziju ovog univerzuma.
