Penov (Arthur Penn) “Boni i Klajd” (Bonnie and Clyde) skoro je napunio čitavih 50 godina. U dekadama od premijere filma, Fej Danavej (Fay Dunnaway) i Voren Biti (Warren Beaty) postali su nerazdvojni diijelovi kolektivne uobrazilje, pogotovo kad bi je uhatila ona neka jesenja ili aprilska romantika. I s pravom – oni su su zaista par. Nije riječ samo o poziranju skupa. Prije svega riječ je o povjerenju, posvećenosti, odvažnosti – iako na filmu to sve nekako izgleda lakše.
U čast Boni i Klajda, u čast lakoće filmskog parovanja, izabrali smo ovih 25 filmskih parova.
Džindžer Rodžers (Ginger Rogers) i Fred Aster (Fred Astaire) – “Doba svinga” (“Swing Time”), 1936.
Ovo je tjelesna ljubav. Ne svedena na tijelo, ne vulgarizovana, već vazdignuta onim što su tijela ovo dvoje ljudi mogla izraziti plesom. Pomislite da je svako osjećanje romantičnog spektra uspjelo dobiti svoju riječ, pokazati se – sve od prvih udvaranja do bola rastanka.
U “Doba svinga”, oboje se kreću kao da su sa druge planete. I jesu. Odakle će drugo biti Ne kaže se džabe “kao Fred i Džindžer”.
Keri Grant (Cary Grant), Ketrin Hepburn (Katherine Hepburn) i Džejms Stjuart (James Stewart) – “Filadelfijska priča” (“Philadelphia Story”), 1940.
Ovaj film je kalup za sve i jednu romantičnu komediju koja mu je slijedila. Unutar filadelfijske priče stalo je bar još pet ljubavnih zavrzlama.
Ketrin Hepburn je monstruozna nasljednica, zaljubljena, prije svega, u samu sebe. Iako Keri Grant, na kraju, osvoji djevojku, Džejms Stjuart dobija najromantičniju scenu: poljubac pored bazena, pod mjesečinom, koji obori Trejsi sa nogu – i sa pijadestala, za sva vremena.
Hemfri Bogart (Humphery Bogart) i Ingrid Bergman (Ingrid Bergman) – “Kazablanka” (“Casablanca”), 1942.
Bogi je imao posla sa mnogim filmskim romansama – sjetite se samo nepodnošljivog intenziteta scena sa Loren Bakal (Lauren Bacall) u “Imati i nemati” (“To Have and Have Not”) ili čudnog spoja sa Ketrin Hepburn u “Afričkoj kraljici” (“African Queen”). Opet, nijedna se ne može porediti, pa ni blizu prići, aferi iz “Kazablanke” i onom lamentu “od svih kafana na svijetu, morala je ušetati u moju”.
Trevor Hauard (Trevor Howard) i Silija Džonson (Celia Johnson) – “Kratki susret” (“Brief Encounter”), 1945.
Sa svojom engleskom suzdržanšću i snažnim Rahmanjinovom na saundreku, u režiji Dejvida Lina (David Lean) i napisan rukom Noela Kauarda (Noel Coward), ovom filmu ne mogu odoljeti ničije suze.
Domaćica Silija Džonson i doktor Trevor Hauard sreću se svakog četvrtka na željezničkoj stanici i blisko prijateljstvo vremenom postaje nešto mnogo više. Ne želeći da pate svoje porodice, oni se rastaju.
Džonson pomišlja da prati Anu Karenjinu, kad je već tu, blizu pruge, ali nešto je zaustavlja. Vjerovatno saznanje da je njen muž, kojem je povjerila svoju priču, njena prava ljubav. Umjesto himna prevari, “Kratki susret” tako postaje suptilna odbrana braka.
Dejvid Niven (David Niven) i Kim Hanter (Kim Hunter) – “Pitanje života i smrti” (“A Matter of Life and Death”), 1946.
Dopadljivi otpadnik Dejvid Niven dokazuje da može zavesti djevojku u najnevjerovatnijim okolnostima, u Pauelovom i Presburgerovom (Powell, Pressburger) remek-djelu. Naime, leteći u sigurnu smrt, u svom pogođenom bombarderu, pilot Piter Karter, počinje razgovor sa američkom teleoperaterkom Džun, koji u njemu počinje da budi ljubav prema njoj, koja ga, zatim, tjera da se bori za život.
