Posljednja epizoda “Igre prijestola” (“Game of Thrones”) donijela je jednu epsku bitku, nekoliko potencijalno epskih zaokreta i mnogo dobrih replika. Međutim, imala je i brojne nedostatke, barem ako pitate one kojima su kvalitet priče i posvećenost njenim detaljima sveti gralovi ove serije.
Nastavak ovog teksta će sadržavati važne spojlere epizode “Iza Zida” (“Beyond the Wall”), jer je režiser Alan Tejlor (Alan Taylor) pokušao da objasni rupe u scenariju koje su mnogima poslužile kao povod za optužbe da su ljudi iza kamere postali aljkavi u svom poslu.
Šta je dijelu gledalaca sporno? Naravno, situacija u kojoj Džon Snježni i ekipa stoje na komadiću leda, okruženi Bijelim šetačima, čekajući spas. Poziv za spas je sa sobom odnio Gendri, koji je morao mnogo da trči kako bi stigao do Crnog zamka, odakle je poletjeo gavran ka Deneris, koja se onda malo prepirala sa Tirionom, pa tek onda uzjahala zmajeve i poletjela ka opkoljenima. Sve to je, iz perspektive nasukanih, trajalo oko jednog dana. Dakle, nerealno kratko za veliki svijet Vesterosa.
“Bili smo svjesni toga da tajming postaje malo maglovit”, pokušao je Tejlor da objasni za Variety, “imamo Gendrija koji trči nazad, gavrane koji preleću određenu udaljenost, zmajeve koji moraju da prelete nazad određenu udaljenost… Kada posmatramo emocionalno iskustvo, oni su proveli na ostrvu jednu mračnu noć. Pokušali smo da malo vrdamo pomoću vječnog sumraka, tamo gore sjeverno od Zida. Mislim da smo se potrudili da malo zabašurimo vremenski raspored ne otkrivanjem koliko smo tačno bili tamo. To je upalilo kod nekih ljudi, kod drugih nije. Mislim da smo natezali mogućnosti, ali se nadam da će se momentum priče pomjeriti sa tih stvari.“
Tejlor je, dakle, u neku ruku potvrdio sumnje skeptičnih gledalaca, jer su očigledno i članovi ekipe svjesni toga da slijed događaja nije bio potpuno realan. No, na gledaocima je da sami odluče da li je barem prihvatljivo moguć za jednu seriju u kojoj armija živih mrtvaca pokušava da ubije ljude sa zapaljenim mačevima prije nego što ih izbavi djevojka koja jaše zmajeve.
A to da li Bijeli šetači zaista nisu mogli ništa drugo pred tih nekoliko metara vode sem da stoje i gledaju ili je to bila lukava taktika Noćnog kralja da se dokopa zmaja – neka takođe ostane slobodno gledalačko uvjerenje.
