Kada je čitav film smješten u samo jednu kuću, ma koliko velika ona bila, i kada ga nose samo četiri glumca, postoji ozbiljna opasnost od filmske klaustrofobije, da je tako nazovemo. Znate onaj osjećaj kada prosto vidite scenaristu i reditelja kako se koprcaju da svoje zamisli nekako uglave u četiri zida i tamo ih učine iole smislenima, a glumce kako neuspješno pokušavaju da kanališu cijeli svijet kroz svoj lik? E, ta vrsta klaustrofobije.
Kada još znate da iza takvog koncepta stoji indi produkcija i reditelj-debitant, imate puno pravo da budete još skeptičniji. A kada pogledate film “Ex Machina” imate i moralnu dužnost da izađete na balkon i javno zagalamite izvinjenje što ste sumnjali da ćete pogledati nešto toliko dobro.
Film nazvan po latinskoj izreci za iznenadni božanski dodir objavljen je 2015. godine. Snimljen je prema scenariju i režiran od strane Aleksa Garlanda (Alex Garland), čovjeka koji je do tada stekao reputaciju talentovanog scenariste koji prvi put zalazi u rediteljske vode.
On je zamislio Nejtana, ekscentričnog direktora uspješne IT kompanije – jer nas je Džobs (Steve Jobs) navikao na to da takvi moraju da budu ekscentrični – koji u svoju izolovanu vilu u planinama poziva jednog od svojih nadarenih programera. Kejleb, njegov gost, pobijedio je na internom kompanijskom takmičenju i kao nagradu osvojio vikend sa direktorom – nešto što bi se jedino u Americi i moglo smatrati nagradom.
Međutim, Kejleb ima i jedan zadatak. Nejtan je kreirao Avu, humanoidnog robota sa izuzetno visokim stepenom vještačke inteligencije, koji je već uspješno prošao jednostavni Tjuringov test (test koji utvrđuje da li je u pitanju robot ili ljudsko biće). Nejtan sad želi da ode korak dalje i svog najsposobnijeg programera stavi u neposrednu komunikaciju sa robotom, kako bi Kejleb dao svoj sud o tome da li je Ava zaista sposobna za samostalno razmišljanje i zaključivanje, ali i da li čovjek može da se osjećajno poveže s njom iako zna da je ona, u stvari, robot.
“Ex Machina” briljira upravo tamo gdje su mogle da budu najveće zamke za film njenog tipa. Najprije, selekcija glumaca je odlično odrađena. Da, Domnel Glison (Domhnall Gleeson) i Oskar Ajzek (Oscar Isaac) su veoma dobri, to uopšte nije sporno. Međutim, “Ex Machina” je Alisija Vikander (Alicia Vikander).
Ovaj film je svijetu dao nju, megatalentovanu mladu Šveđanku koja je do tada imala nekoliko sporednih uloga, a upravo ovdje postala buduća holivudska diva, koja će samo godinu-dvije kasnije dobiti svog prvog Oskara (prvog, jer smo uvjereni da je pitanje vremena kada će stići sljedeći), za “Dankinju” (“The Danish Girl”). Vikander je bila perfektan odabir za ulogu robota koji testira ljudska osjećanja, ne toliko zbog svoje velike ljepote, koliko zbog nevjerovatne količine šarma i harizme, koji prosto obgrle gledaoca i kroz TV ekran. Ona bi samim svojim prisustvom plijenila svu pažnju i da je u formi statične voštane figure, kamoli u obliku pokretne i pričljive mašine.
Iako će “Ex Machina” vjerovatno ostati upamćen kao “onaj film u kojem smo dobili Alisiju”, nesporni su i njegovi tehnički i sadržinski kvaliteti. Garland kao režiser uspješno kontroliše dinamiku, tako da ni u jednom trenutku ne osjetimo pominjanu filmsku klaustrofobiju. Sa druge strane, kao scenarista, osnovnom premisom svog djela i izborima koje stavlja pred svoje protagoniste navodi na vrlo ozbiljno razmišljanje o budućnosti ka kojom grabimo velikom brzinom. Kako ćemo se mi postaviti, kao Kejlebi sutrašnjice, i kakve će biti naše Ave? Da li smo spremni da svoju vrstu proširimo na neku sasvim novu i kako će to izgledati? Kada roboti počnu da polažu Tjuringove testove, da li ćemo mi pasti na testu čovječnosti?
Ova pitanja ne pišemo u potencijalu, već u futuru, jer je već izvjesno da će se scenariji poput “Ex Machina-e” desiti. Štaviše, možda već možemo i futur zamijeniti prezentom. Od izlaska ovog filma do danas, jedan ruski autonomni robot je dva puta prosto pobjegao iz laboratorije u kojoj je razvijen, dok je nedavno Facebook ugasio dva svoja robota jer su počeli da međusobno komuniciraju na jeziku nerazumljivom ljudima koji su ih stvorili.
Zato pogledajte “Ex Machina” čim prije i postavite se u Kejlebovu poziciju, možda ćete se uskoro zaista i naći u njoj. Pripreme možete početi u nedjelju, 27. avgusta, u 21.35 časova na kanalu HBO, u okviru dodatnog paketa m:tel-ove OPEN IPTV usluge. Ukoliko propustite ovaj termin, prvo sljedeće prikazivanje je 4. septembra u 20.50 na HBO 2.
Naslovna fotografija: Universal Pictures
