BOSONOGA: Kako ste uopšte odlučili da budete prvenstveno instrumentalni sastav? Sigurno ste bili svjesni činjenice da vam to zatvara neka vrata.
AJDIN: Naravno da muzika koju sviramo zatvara neka vrata, jer ljudi općenito teško pristaju na bilo kakve promjene. Desila nam se situacija da nam čovjek kaže: “Šta ti to bezveze sviraš! Sviraj ‘Lipe cvatu’, a ja ću pjevat'”. Na drugu stranu, van granica naših država neko zaplače i priđe nam poslije svirke da kaže: “Hvala na ovom koncertu. Ovo mi je baš trebalo.”
ADNAN: Nije to isključivo, mi radimo kako osjećamo. Ako neka kompozicija zahtjeva vokalni dio, mi to snimimo, ako neka kompozicija zahtjeva plač djeteta, zvuk telefona ili nešto treće, mi ubacimo to u kompoziciju. Sve dok služi svrsi kompozicije i upotpunjuje njenu priču. A Viktor Igo (Victor Hugo) kaže: “Muzika izražava ono što se ne može reći, a o čemu je nemoguće ćutati”.
TIHANA: Iako naše kompozicije imaju nazive, slušalac ima slobodu da ih subjektivno doživi odgovarajući na atmosferu i energiju koju osjeti. Mašta radi svašta. Veliki dio današnje publike prihvata samo ono što mu se direktno kaže, plašeći se slobodne volje, mašte i šta iz toga može izrasti.
BOSONOGA: Još prije nekoliko godina ste govorili kako uzimate časove pjevanja i da ćete možda promijeniti pristup u budućnosti. Razmišljate li i dalje o tome?
AJDIN: Ne samo da uzimamo časove pjevanja, već svaki dan pokušavamo da radimo što više različitih stvari, da eksperimentišemo sa svim mogućim što nam je na raspolaganju. Nekidan se protegla priča da bih ja, kao bubnjar, mogao da zasviram i bas gitaru. Ako ćemo doći do cilja kojeg smo zamislili, ništa nam nije teško
ADNAN: Poslušajte “Philophobia-u” kad izađe. (smijeh)
TIHANA: Nikad se nismo ograničavali žanrovima niti formama. Bend raste i sazrijeva, kao živo biće. Ni mi sami ne znamo šta se može izroditi iz toga za par godina.
BOSONOGA: Kad pjesme nemaju stihove, bendovi se u pravilu trude da im smisle kreativne nazive. Kako vi dođete do toga da kažete: “E baš ova će biti ‘Nebo se cijepa u milion dijelova'”?
AJDIN: Prije svake kompozicije mi znamo razlog zašto je i pravimo, jer je povezana sa nekim događajima koji su nam se desili ili koji su se nekome desili, ili općenito koji se svakodnevno dešavaju. Tako za kompoziciju “Fragile Existence” nije bilo teško dati naziv, jer govori o tmurnoj svakodnevnici.
ADNAN: Svaka kompozicija ima svoj priču, emociju. Ne razmišljamo mnogo, sjednemo i pokušamo to u što manje riječi opisati.
TIHANA: Nekada je to unaprijed slučajno smišljena fraza, koja se savršeno poklopi s određenom kompozicijom, a nekada to dođe spontano, dok sviramo tu pjesmu na probama. Određenom dijelu publike je poznat slučaj jedne kompozicije koja je dugo tražila svoj naziv po koncertima. Bilo je desetine prijedloga, a onda je došao taj pravi, kao da se oduvijek tako i zvala.
BOSONOGA: “Filofobija” je riječ koja označava strah od emocionalnog vezivanja. Šta su vaši najveći strahovi?
AJDIN: Za mene najveći strah je gubitak osoba koje su tu pored mene. Ne samo gubitak u smislu da neko izgubi život, nego da odu od mene. Jako je teško balansirati između jako dugih turneja i dolaska kući, koji je svaki put drugačiji.
ADNAN: Moj najveći strah je da osobe do kojih mi je stalo budu nesretne, a ja ne mogu učiniti ništa da to promijenim.
TIHANA: Moj lični najveći strah je gubitak voljene osobe. Na to se čovjek nikada ne može pripremiti. Što se tiče benda, najveći strah je da, unatoč velikom trudu i zalaganju, ne postignemo ono što želimo, pogotovo ako je to zbog nekih bezveznih razloga.
BOSONOGA: Kad smo kod riječi, Tihana ne krije svoju ljubav prema “Dnevniku Bridžet Džouns”. Koja još djela izvan “vaše umjetnosti” su vam posebno draga ili posebno značajna?
AJDIN: Nedavno sam bio na izložbi Mersada Berbera. Odavno nisam osjetio moć slike koju neko može da predstavi na takav način. Osim toga, volim da čitam koliko sam u mogućnosti, a najdraži su mi Meša Selimović i Hermann Hese (Herman Hesse).
ADNAN: Neki od filmova: “Good Will Hunting”, “Monty Python's The Meaning Of Life”,“The Warriors”, “Kod Amidže Idriza”… Neke od serija: “Only Fools And Horses”, “Friends”, “The Wire”, “Breaking Bad”, “The Mentalist”… Mnogo knjiga, ne bih da nabrajam, nekog ću zaboraviti. (smijeh)
TIHANA: Nikad nisam izjavila da volim tu knjigu. (smijeh) Štaviše, potpuno sam ravnodušna. Što se tiče književnosti, veliki sam ljubitelj Meše Selimovića, Hermana Hesea i Tina Ujevića.
DARKO (tonac): Kada je Tihana pričala o sebi da bismo sastavili tekst za web stranicu, meni je to zvučalo kao “Dnevnik Bridžet Džouns”. Odatle poveznica. A onda je to zaintrigiralo Tihanu i pročitala je knjigu. Nije joj se dopala.
BOSONOGA: Dok vodimo ovaj razgovor, na vašoj Facebook stranici stoji cover sa natpisom “The Future Will Tell”. Kako bi izgledala vaša budućnost kada biste sutra morali da ostavite muziku?
AJDIN: Nažalost, sebe ne vidim nigdje bez muzike, to je jedini način na koji mogu pokazati do čega mi je stalo ili ne, čemu se protivim ili sta volim.
ADNAN: Ne bi izgledala.
TIHANA: Ne mogu da zamislim da bih mogla ostaviti muziku u svakom smislu. Muzike će uvijek biti, u ušima, u glavi. Ni Betoven (Beethoven) nije ostavio muziku čak i kada je izgubio sluh.
BOSONOGA: A gdje želite da vas muzika odvede? Postoje li nastupi, nagrade, uspjesi o kojima sanjate?
AJDIN: Nikad nisam bio ljubitelj nagrada u muzici. Nema smisla. Svako može pronaći nešto za sebe. Ali, naravno, volio bih da Holographic Human Element dođe do uha što više ljudi, da možemo da dijelimo našu viziju i dalje.
ADNAN: Volio bih kada bismo mogli svirati po čitavom svijetu, bar se sa tekstovima ne moramo prilagođavati nikome, svi razumiju muziku… na svoj način.
TIHANA: Želim da nas muzika odvede u srca ljudi. Najveći uspjeh je veliki broj ljudi koji vole, poštuju i razumiju muziku koju stvaramo.
BOSONOGA: Iz Travnika je došao i KillingJazzHardcoreBaby, prvi bend koji je pobijedio na Demofestu. Vjerujete li da Travnik može postati podjednako poznat po bendovima dugih imena koliko i po ćevapima i starim hronikama?
ADNAN: The Future Will Tell
BOSONOGA: Kuda nakon izlaska albuma? Opet evropska turneja?
ADNAN: Pitajte Darka, on vozi kombi. (smijeh)
DARKO: Daglas Adams (Douglas Adams), “The Hitchhiker's Guide to the Galaxy”. Oh, mislio sam da me pitate koja mi je omiljena knjiga. (smijeh)
