O čemu je riječ?
Riječ je o nečemu što je američka autorka Alison Bekdel (Alison Bechdel), čuvena po svom stripu “Dykes to Watch Out For”, razvila još 1985. godine. Koncept testa se pojavljuje upravo u pomenutom stripu, a Alison ideju za test pripisuje svojoj prijateljici Liz Valas (Liz Wallace), pa se test, po njoj, još naziva i Bekdel-Valas test.
Test podrazumijeva ispitivanje bilo kog fiktivnog sadržaja pitanjima da li u istom sadržaju bar dvije žene vode razgovor o ičemu što nije vezano za muškarce – ponekad se dodaje i uslov da dva ženska lika moraju biti imenovana, tj. da nisu anonimna.
Dakle, pravila testa su iduća:
1.U filmu moraju biti minimalno dvije žene…
2. …koje vode razgovor…
3. …o bilo čemu osim o muškarcima.
Poenta testa je ispitivanje rodne nejednakosti u popularnoj fikciji, a u posljednje vrijeme test dobija sve više pažnje i pokreće sve više kontroverzi.
Bekdel navodi Virdžiniju Vulf (Virginia Woolf) kao jednog od izvora inspiracije za pravila testa. Pogotovo njen esej “A Room of One's Own”, u kojem Virdžinija ispituje ženske autore i ženske likove u fikciji. U eseju, Virdžinija piše:
“Sve ove veze između žena, mislila sam, sjećajući se čitavih galerija izvanrednih ženskih likova, redom su isuviše proste … I pokušala sam se sjetiti ijednog slučaja u kojem su ženski likovi predstavljeni kao prijatelji … One su inače majke i ćerke. Ali, uglavnom bez izuzetka, one su predstavljene u odnosu na muškarce. Čudno je misliti o tome, ali prije pojave Džejn Ostin (Jane Austen), ženski likovi ne samo da su prikazivani od strane drugog pola, nego su prikazivani isključivo u odnosu na drugi pol. A koliko sitan dio života jedne žene čini odnos sa drugim polom…”
U jednoj studiji koja je obuhvatila 855 finansijski najuspješnijih američkih filmova, snimljenih između 1950 i 2006. godine, otkriveno je da na svaka dva muška lika postoji jedan ženski. Pored toga, ženski likovi su predstavljeni u scenama seksa dva puta više nego muški likovi. Ovi podaci govore da sve što je Virdžinija Vulf pisala za književnost važi i za film.
Nedavno je autorka Sara Dejvid (Sara David) pogledala 67 epizoda “Igre prijestola” (“Game of Thrones”) i podvrgla ih Bekdel testiranju.
Kompletne rezultate ovih testova možete čitati ovdje.
U neku ruku očekivano, serija poput “Igre prijestola” ima problematične brojke u nekoliko kategorija, a pitanje da li one ukazuju na problem ili ga potpiruju su nešto o čemu se iznose različiti stavovi.
Kakvi god rezultati i njihovo tumačenje bili, Bekdel test je zaista jednostavno i vješto oružje za validaciju svakog fikcijskog sadržaja i nešto što se treba redovno upošljavati u našim, sada već preizraženim, okularnim navikama.
