Nadrealna satira “Kvadrat” (“The Square”), danskog reditelja Rubena Ostlunda (Ruben Ostlund), koja je ove godine osvojila Zlatnu palmu u Kanu, dobila je prvi internacionalni trejler, u distribuciji čuvene kuće Magnolia Pictures.
Ako ste imali priliku da gledate filmove poput “Force Majeure”, znate da je Ostlund vješt u nekoliko stvari: geometrizovanoj satiri savremenosti a la Roj Anderson (Roy Anderson), konstruisanju otkrovenjske napetosti a la Fon Trir (Lars Von Trier), pa i slepstik dijaloškom probadanju a la Koenovi (Ethan, Joel Coen).
“Force Majeure” je bio napeta satira savremene muškosti, predstavljena jednim prostim događajem. Savremena porodica na skijanju, u preskupom i premodernom hotelu u francuskim Alpima – ručaju na otvorenoj terasi sa pogledom na vrhove – pokreće se kontrolisana lavina, koja sve više počinje da liči na ne toliko kontrolisanu lavinu, i kreće ravno na njih – djeca vrište upomoć, dozivajući oca, koji grabi svoj iPhone i bježi ne bi li spasio živu glavu. Ovaj instinktivno kukavički akt će pokidati porodicu iznutra, ne pošteđujući ni dvoje djece.
Trejler za “Force Majeure”:
“Kvadrat” se čini kao ambiciozniji film. Ostlund opet udara po savremenoj hipokriziji, ovaj put za metu uzimajući sveto mjesto, oltar savremenog svijeta, koji je njegova savršena ikona – svijet umjetnosti. Ikona je savršena jer radi na principu negiranja i subverzije kapitala i srednjih, viših srednjih i post-viših srednjih klasa, dok o istom isključivo misli i ka istom isključivo teži. Ovakvu hipokriziju Ostlund smjera da hvata za pete i obrće naglavačke, puštajući da sitnina zvoni.
Protagonista je Kristijan, kojeg igra Klaes Bang (Claes Bang), upravnik muzeja savremene umjetnosti, koji je otjelovljenje savremenog galerijskog života – stilom, manirom, licemjerjem i blaziranošću. On želi da učini svoju galeriju boljom, popularnijom, profitabilnijom i spreman je ići daleko da bi učinio tako nešto. On želi sve što mu Ostlund neće lako dati. Na tematskom nivou, sve se vrti oko postavke “Kvadrat”, neonskog kvadrata ugrađenog u tlo, koji treba da bude otjelovljenje društvenog ugovora, zajedničkog prostora koji treba da u slozi i solidarnosti dijelimo. Izazivajući mizantropiju iz svojih licemjera, u epicentru licemjerstva, svijetu visoke umjetnosti, Ostlund teško da može promašiti.
Kritičari obećavaju satiru i neugodnost “Force Majeure”, obećavaju potpuno raskrinkavanje galerijskog svijeta, obećavaju odlične dijaloge i stilizovane sekvence, ali upozoravaju na trajanje, razuđivanje oštrine i gubljenje fokusa. Kao i svake godine, kakav god on bio, kanski pobjednik će nam uvijek nositi auru kanskog pobjednika, koja mu nekako garantuje, ako ne kvalitet, onda značaj. Ostlundov film se čini kao nešto što ima oboje. Vidjećemo.
Do tada, trejler.
Naslovna fotografija: Magnolia Pictures
