Krv nije voda, zaista. Čak ni tamo gore, na sjeveru, gdje se ta krv ledi od hladnoće. Čak ni u filmovima koji je lede svojom atmosferom. Štaviše, u njima posebno nije.
Joakim Trir (Joachim Trier) je Norvežanin. Lars fon Trir (Lars von Trier) je Danac. To “Trir” u prezimenima odaje činjenicu da su, ipak, u rodbinskoj vezi. Ne mnogo bliskoj, ali rod je rod, bar mi sa ovih prostora to razumijemo. Kada stanu iza kamere, tada veza postaja i očita – pristupi su drugačiji, ali je vještina tu. Uz nju je sada tu i zajednička ljubav prema mračnijim ćoškovima filmske umjetnosti.
Dok je Lars sebi već stvorio svjetski poznato ime, Joakim je na dobrom putu da to učini. Njegov najveći iskorak bio je “Louder Than Bombs”, pomalo pretenciozno, ali kvalitetno ostvarenje sa velikim imenima kao što su Džesi Ajsenberg (Jesse Eisenberg) i Izabel Iper (Isabelle Hupert), koje je obišlo planetu. Sada Joakim donosi drugačiji pristup – mlada, globalno nepoznata imena, ali rediteljski utegnutiji i neposredniji produkt.
U pitanju je psihološki horor-triler “Telma” (“Thelma”), norveški kandidat za Oskare 2018. godine. Istina, od cijelog ostvarenja smo vidjeli samo trejler, ali to su dvije mnogo, mnogo dobre minute. Hemija između Ejli Harbo (Eili Harboe) i Kaje Vilkins (Kaya Wilkins), mladih glumica koje tumače lezbejski par, već nas usisava u njihovu romansu. Natprirodne moći, koje se u Telmi bude kao posljedica osjećanja prema njenoj djevojci, već intrigiraju. Gavrani koji udaraju u prozore i lusteri koji se zlokobno ljuljaju već unose nemir.
“Telma” u svojoj premisi ima potencijal da pošalje snažnu simboličku poruku o ljubavi, njenoj osporavanoj prirodi i natprirodi, njenoj privlačnoj i razornoj moći. Posjeduje i potencijal da bude vješto izrađen međužanrovski film. Čekaćemo do 10. novembra da vidimo da li te potencijale i koristi, ali bismo o tome mogli znati više uskoro, jer je “Telma” uvrštena na ovogodišnji Međunarodni festival filma u Torontu.
Naslovna fotografija: YouTube prinstcreen
