Obožavala sam vraćati se u školske klupe. Čuvala sam stare bilježnice iz srednje škole jer su mirisale na nevinost. Misli nisu trovale bića mojih prijatelja. Bilo je poželjnije obući osmijeh nego nove traperice i preskupu jaknu. Obožavala sam vraćati se u školske klupe putem glazbe. Zamišljala sam nas kako ležimo na krovu zgrade. Nije nam bilo neugodno nositi poderane tenisice. Nije nam bilo neugodno plakati kada nam je to bilo potrebno. Nismo razmišljali o stvarima o kojima misle stariji. Smijali smo im se. Obećavali smo jedni drugima da nikada nećemo postati takvi. Obožavala sam vraćati se u školske klupe putem filmova.
Zbog čega sam toliko voljela filmove o adolescentima? Zbog toga što u tom dobu moramo odabrati. Uvijek sam više voljela one likove koji se opiru izmišljenim pravilima kojih se grčevito drži cijelo naše društvo. Uvijek sam voljela više one koji se opiru struji kojom svi ostali idu.
Što vi radite kada vam netko kaže da nešto ne možete?
Ljude je tako lako čitati. Još u školskim klupama moglo se vidjeti tko će gdje završiti. Jasno vidiš tko će se vjenčati nedugo nakon što završi školu. Vidiš i one koji će odustati od svojih snova i krenuti za obiteljskim poslom. Vidiš i one koji će studije završiti u roku. Vidiš i one koji neće ni studirati. Potajno želiš biti onaj o kojem se snimaju filmovi i pišu pjesme. Potajno svi žele biti osoba koja će slijediti samo ono što živi u njoj. Takvi ljudi nikada ne venu.
“Breakfast Club” nudi nam šarenilo likova. Njegovi glavni junaci nikada se ne pozdravljaju na hodnicima, prave se da se ne poznaju van škole. Iako nisu potpuni stranci, oni dolaze iz sasvim drugačijih okruženja. Prelijepa i popularna Claire Standish, omiljeni sportaš Andrew Clark, školski štreber Brian Johnson, introvertna čudakinja Allison Reynolds i neposlušni delinkvent John Bender, jedne će subote zajedno u školi odrađivati kaznu. Na istom mjestu, u školskoj knjižnici, pronalazimo pet potpuno različitih osoba čije se razlike počinju topiti. Provest će sate pričajući, raspravljajući, u jednom će se trenutku svađati, a u drugom pušiti travu. Postepeno će se otvarati jedni drugima i naposljetku si otkriti najdublje tajne.
Što ih to povezuje? Povezuje ih to što iza sebe imaju roditelje koji svjesno ili nesvjesno oblikuju njihov život u ono što on nikako ne bi trebao postati.
Obožavala sam vraćati se u školske klupe jer je bunt tada bio snažniji. Ne govorim o buntu koji učenike dovodi u sukob s profesorima. Ne govorim o ružnim riječima upućenim kolegama. Ne govorim o tući, psovkama i izbjegavanju obaveza. Govorim o tome da su mnogi tada sa žarom govorili o onome što žele raditi. Mnogi su tada otvoreno govorili roditeljima da se ne žele baviti poslovima njihovih snova. Zbog čega bismo slijedili snove naših roditelja? Zašto je većini teško suprotstaviti se onima koji su ih donijeli na svijet?
Izbjegavala sam razgovore o faksu. Studiram nešto čime se ne planiram baviti. Fakultet sam upisala jer sam u tom trenutku htjela svom ocu učiniti uslugu, ne znajući da sebi pravim magareću. Ona osoba koja sam danas dobro zna na koji način se priča o njezinoj budućnosti. Dovoljan je jedan pogled da svom ocu kažem da znam kamo idem i da mi ne treba pomoć da dođem do svog cilja. Žalosno je što oni koji bi trebali čvrsto stajati uz vas često nemaju vjere u vaše radnje.
Razmišljala sam o danima kada sam bila neukrotiva. Razmišljala sam o neodlascima u školu, o potrebi da uvijek budem u okruženju društvenih odmetnika. Od takvih sam ljudi naučila više nego od većina profesora. Bilo mi je muka slušati jedne te iste priče. Nisam htjela gledati strah u očima onih čijim rukama upravljaju roditelji. Zašto je teško uvjeriti ih da znate što činite sa svojim životom? Je li lakše živjeti život svojih roditelja, nego slijediti svoje snove?
Ovaj sam film voljela gledati za sivih i hladnih dana. Njegovi su me likovi sjećali na osobe koje su nekada bile u mom životu. Voljela sam gledati kako se njihova uvjerenja tope i polako postaju ništa. Zašto sportaš i čudakinja ne bi mogli biti prijatelji? Zbog čega delinkvent i popularna šminkerica ne bi mogli biti par?
Odijelo nikada nije činilo čovjeka. Čovjeka ne određuje ni mjesto iz kojeg dolazi. Čovjek nikada ne bi smio postati svoj roditelj!
Zbog čega sam toliko voljela filmove o adolescentima? Zbog toga što u tom dobu moramo odabrati hoćemo li postati naši roditelji ili ćemo ostati svoji.
