Neprebol je bitna riječ i bolja riječ od trume. Trauma dolazi od snova i govori da je šteta tajna i skrivena. A šta kad je svaki dio štete jasan, svjestan, prihvaćen, a ona opet porozna i jednako živa? Neprebol je veća riječ.
A neprebol je opet jadna riječ kad govorimo o zlostavljanju… kada govorimo o “Uni”.
Una je devojčica od 13 godina. U idućem kadru ona je djevojka, izgubljena u usputnom seksu. Opet je devojčica. Svjedok je u nekakvom sudskom procesu, gleda u kameru i doziva nekog ko se zove Rej. “Zašto si me napustio Rej?”, pita, gledajući direktno u objektiv. Opet je djevojka, neprebolna. Traži nekog. Ima isječak iz novina. Odlazi u nekakvu firmu. Oklijeva na kapiji. Ipak ulazi. Traži Reja. Ne poznaju nikakvog Reja. Pokazuje isječak. To je Pit. Rej ili Pit je ugleda – prestravljen je. “Kako si me našla?” Vodi je u kancelariju. Razgovaraju. Film počinje.
Tema seksualnog zlostavljanja maloljetnika je dovoljan izazov. Za ovaj film, izazov je bio i prenošenje proslavljenog pozorišnog komada na film. Obično je prvo i posljednje pitanje kod ovakvog prelaska među pozorištem i filmom ono pitanje opravdanosti: zašto raditi tako nešto? Zašto, osim novca, adaptirati već uspješan komad? Ovdje, sa ovako teškom temom i poprilično svedenom radnjom, teško da je novac mogao biti toliki motiv – koje blagajne, koji novac?
Ali, pitanje i te kako da visi nad filmom. Iako su Runi Mara (Rooney Mara) i Ben Mendelson (Ben Mendhelson) izuzetno ispravan kasting, ona ranjena, on dovoljno uvrnut da ne znate da li je ranjen ili bolestan, film ipak pati od neadekvatne adaptacije.
Od trenutka Uninog ulaska u firmu i suočavanja sa Rejem, film postaje predstava. Glumci nemaju kuda i nemaju kako. Reditelj pokušava razbiti zbijenost flešbekovima, koji jesu vizuelno vješti, ali opet nedovoljni.
Sa druge strane, Runi i Bem su zaista potresni u svojim suzama, tiradama, ispovijestima, zbližavanjima i kidanjima i – drže pažnju.
Ovo je neobičan izbor za reditelja debitanta, ali zato i hrabar izbor.
Runi je postala ranjena utvara filmskog platna – ili uplakana ili oplakana. “Priča o duhu” (“A Ghost Story”), film sa kojim je privukla mnogo pažnje na festivalima, čini se kao prikladano ime njenoj skorašnjoj karijeri. Ali, sve to njoj dobro stoji i dobro to radi, iako je manir opasnost, i iako često ne uspijeva igrati trenutke u kojima mora izaći iz manira ranjenosti i zamišljenosti. Ali, Runi je opet Runi.
Ako ste spremni na neprebol ove snažne drame, uključite se 17. septembra u 20.00 časova na Cinemax kanal, koji možete gledati u okviru dodatnog paketa m:telove Open IPTV ponude.
