Početkom šezdesetih, Bili Fridkin (William Friedkin) bio je samo momak iz Čikaga, koji će jednog dana režirati “The French Connection”, “The Exorcist”, “Sorcerer”, “Cruising”, između ostalih – naravno, on to nije mogao znati, ni pored svoje silne čikaške ambicije. Ono što jeste znao je da će morati neko vrijeme odguliti na televiziji, i to radeći na serijalu “Alfred Hičkok predstavlja” (“Alfred Hithcock Presents”), što i nije bila šljaka za zanemariti. Često se prepričava anegdota koja ipak mnogo govori o količini i vrsti ambicije kakvu je Bili imao.
Prvog dana posla na serjalu, Hič se pojavio na setu i kada su mu predstavili mladog reditelja, rekao Biliju: “Gospodine Fridkin, pa vi ne nosite kravatu.”
Bili je kasnije izjavio da ga boli uvo za Hičkoka, da nije se nikad nije brojao među njegove obožavatelje, niti da ga je ikad težio imitirati. Dodao je i da mu je “ipak drago što ljudi obožavaju reditelje, jer ja zato zarađujem više novca”.
Pet ili šest godina nakon incidenta sa kravatom, Bili je primao nagradu Američkog udruženja reditelja za “Francusku vezu”. U WC-u je naišao na Hiča, prišao mu i rekao: “Kakva mi je sad kravata, Hič?” Hičkok nije imao pojma o čemu se radi, ali Bili nikada nije zaboravio, niti oprostio.
Nakon televizije, Bili je, u kratkom vremenskom periodu, uradio nekoliko poprilično neuspješnih igranih filmova – “Good Times” sa Soni i Šer (Sonny & Cher), koji je trebao jahati na slavi filmova poput “Help!” i “A Hard Day's Night”, a zatim “The Night They Raides Minsky's”, “The Birthday Party” i “The Boys in the Band” (jedan od prvih holivuskih filmova sa gej tematikom i otvoreno gej likovima).
Nakon neuspjeha većine ovih filmova, Bili je shvatio kako holivudski način snimanja filmova nije za njega i kako treba snimati male, lične filmove, inspirisan novom, mladom publikom, koja je preferirala evropske filmove više od holivudskih. Bio je odlučan da radi filmove poput Antonionija (Michelangelo Antonioni), Felinija (Federico Fellini) i Alana Renea (Alain Resnais).
“The Boys in the Band” je snimljen prema istoimenom pozorišnom komadu Marta Kroulija (Mart Crowles), koji je Bilija jedne večeri upoznao sa Kiti Hoks (Kitty Hawks), ćerkom velikog Hauarda Hoksa (Howard Hawks). Bili i Kiti su ubrzo postali par.
Jednog dana, Kiti je dobila pismo od oca, kojeg nije vidjela skoro dvije decenije. Odlučila je da se vidi sa njim i povela je Bilija sa sobom.
Hoksa su zatekli prestarog, ćelavog i naprasitog, kakav je uvijek i bio. “Imam nešto za tebe”, rekao je Kiti i bacio pred nju nekakvu papirnu vreću. Oči su joj se napunile suzama dok je iz vreće vadila dvije muške košulje, koje je starac kupio usput i samo turio u vreću.
Premijera “The Boys in the Band” se upravo desila i Hoks je pitao Bilija: “To je o onim pederima, je l’ tako?”
“Da”, odgovorio je Bili.
“Ne znam zašto bi neko htio da snimi takav film. Ljudi ne žele filmove o tuđim problemima ili slična psihološka sranja. Ono što žele je akcija. Svaki put kad sam snimio takav film, sa gomilom dobrih momaka protiv gomile loših momaka, doživio sam mnogo uspjeha – ako to išta znači”.
Vratili su se u hotel. Kiti je i dalje plakala, Bili je košulje uzeo sebi. Ali, Hoksove riječi su mu značile nešto.
“Zaista su mi se urezale u misli”, sjećao se Fridkin. “Otišao bih putem pravljenja opskurnih filmova, nešto poput Miramax-a prije Miramax-a. Ali, doživio sam prosvjetljenje kad sam shvatio da neću da pravim filmove koji će visiti u jebenom Luvru. Da treba praviti filmove koji će zabaviti ljude i da ako ne ispunjavaju tu funkciju, onda poprilično promašuju svoju primarnu svrhu. Bilo je kao da vam je neko dao ključ a vi niste ni znali da postoji brava – i sve je to vodilo do ‘Francuske veze'”.
Nakon Hoksa, Bilijeva priča se promijenila. Postao je svjestan da većina američkih reditelja njegove generacije samo kopira Godara i druge evropljane, te postao svjestan da američko nasljeđe leži u filmovima tridesetih i čestrdesetih, da je tu korjenje na kojima treba ponovo raditi.
Odatle smo došli do “Francuske veze”, do “Egzorcista”, do Fridkina.
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: Promo 20th Century Fox
