Iako dokumentarac ima vrijednost, kako mu samo ime kaže, dokumenta, realnog svjedočanstva bilo čega što odluči prikazati, on je opet, na kraju dana, kao bilo koji oblik umjetnosti, vrsta fikcije.
Kao takav, često se dotiče i žanrova koji su se formirali oko zvanično fiktivnih filmova. Tako dokumentarci mogu prići komedijama, krimi-pričama, romansama i slično. To znači i da postoji dokumentarni ekvivalent hororu. I možemo reći da zaista postoji.
Ova lista predstavlja izbor filmova koji će vas, ne samo uplašiti, već šokirati do srži. I ne radi se o prostoj eksplicitnosti materijala, već prvenstveno o poražavajućim nizinama do kojih su ljudska bića spremna da se spuste, a, na kraju krajeva, to je ono što nas zaista plaši – drugi čovjek, mi sami.
“Lica smrti” (“Faces of Death”), 1978.
Riječ je o jednom od čuvenih mondo filmova, eksploatacijskih dokumentaraca, proslavljenih sedamdesetih godina prošlog vijeka, koji se fokusiraju na tabu teme, koriste eksplicitne snimke bola, patnje i smrti. Bilo da riječ o arhivskom materijalu, realnim snimcima ili rekreacijama, ovi filmovi navode publiku da izgubi osjećaj razlike između fakta i fikcije, i suoči se sa materijalom koji nužno prihvata kao sliku stvarnih događaja.
“Lica smrti” su kolekcija scena umiranja – ljudi i životinja.