Spajdermen (Spider-Man) je oduvijek zauzimao posebno mjesto u panteonu superheroja. Najvjerovatnije je on najprepoznatljiviji lik Marvel stripova.
S izlaskom novog filma na de-ve-de i blu-rej nosačima ovih dana, možemo da pričamo o prvih pet filmova (šest, ako računate “Građanski Rat”). Originalnost Stan Lijeve (Stan Lee) stripovske kreacije je u činjenici da je on bio prvi superheroj s kojim se mogao identifikovati prosječni strip čitalac. Protagonista nije bio multimilijarder poput Brusa Vejna ili Tonija Starka. Nije bio ni supervojnik ili vanzemaljac iz druge galaksije, on je bio srednjoškolski klinac sa problemima. Instant magija.
Prije 15 godina smo dobili prvu filmsku adaptaciju svima omiljenog heroja. Ovaj film je važan iz mnogo više razloga nego što mislimo. Bio je pokretač trenda kojem se još ne možemo oteti. To je bio prvi uspješan superherojski film po Marvel liku (niko ne spominje prvog “Blejda” jer se tematski ne uklapa u šarenu ekipu). Naravno, bili su prvi “X-Men” dvije godine ranije, ali da budemo iskreni, previše im se daje na značaju. “X-Men” su se previše trudili da izgledaju kao tipični akcioni film poslije prvog “Matriksa” (“Matrix”, 1999). “Ozbiljan” crni sado-mazo imidž je zamjenio najšarenije kostime koji su se ikada našli na stranicama stripa. Ako ste ikada bacili oko na “X-Men” stripove iz osamdesetih (Zlatno doba ove franšize) ili čak iz devedesetih, kada su bili na vrhuncu komercijalnog uspjeha (i dnu kreativnosti), prvo što ćete primjetiti su bogatstvo različitih kostima i boja. U filmovima to nikada nismo dobili.
Ali, zato “Spajdermen” (“Spider-man”, 2002”) nije bježao od svog stripovskog nasljeđa. Sem Rejmi (Sam Raimi) je jedan od mojih omiljenih režisera, moj fanatizam za “Zle mrtvace” (“Evil Dead” serijal) je dobro poznat. Ispostavilo se da je on pravi čovjek za posao transfera Spajdermena u veliki filmski spektakl. Još od “Supermena” (“Superman”) iz 1978. nismo imali optimističan superherojski film žarkih boja. Zarad “ozbiljnosti”, većina adaptacija je žrtvovala originalnu strip viziju i odlučivala se za gotsku estetiku poput Bartonovog (Tim Burton) “Betmena” (“Batman”, 1989.) ili kožni fetiš koji su imali gorespomenuti “X-Men”.
Rejmijev “Spajdermen” je bio najvjernija adaptacija koja se mogla napraviti u tom momentu. Ne treba izostaviti činjenicu da je Sem bio ogromni fan stripa. Čovjek koji je poznat po filmovima dinamične akcije i humora, koji kao da je posuđen iz crtanih filmova, bio je pravi izbor. I ispoštovao je. Snimio je šarmantan i šaren film koji je oduševio publiku. I zaradio kintu. Naravno da je nastavak uslijedio.
Jedan je od najboljih super herojskih filmova ikad snimljenih. “Spajdermen 2” (“Spider-Man 2”) iz 2004. je ispunio sva očekivanja Bio sam tinejdžer, srednjoškolac, jedna od ključnih demografija kojoj je film reklamiran, i bio sam zadovoljan onim što sam vidio.
Treći dio iz 2007. godine je predmet ruganja na internetu već ravno 10 godina. Meni je, iako sam bio svjestan većine problema filma, bilo zabavno iskustvo. Bilo mi je drago, zato što je Sem Rejmi snimio trilogiju. Prije njega nijedan “ozbiljan” režiser nije imao trilogiju superherojskih fimova. Nolan je došao poslije. Studijsko uplitanje u snimanje je osakatilo film (i neće to biti posljednji put). Bez obzira na loš treći film, “Spajdermen” je trilogija koja ima posebno mjesto u podžanru.
Spajdermen najbolje funkcioniše kao teen sapunica? U stripu je tako bilo 40 godina. Kada su nakon pet godina najavili novog Spajdermena, sa novim režiserom, Markom Vebom (Marc Webb), koji je bio poznat jedino po romantičnom filmu “500 dana sa Samer” (“500 Days of Summer”), pretpostavljao sam da će se raditi o romantičnom filmu, koji je usput superherojski spektakl. Nije bilo ni jedno ni drugo.
Srećom, nastavak koji je došao nakon dvije godine, 2014, ubio je i svaku pomisao na Spajdi franšizu kakvu je Soni (Sony) htio da izgradi po ugledu na Marvel metodi. Studijsko miješanje je presudilo ionako dosadnom filmu. Trebalo im je rješenje i trebalo im je brzo.
Dizni (Disney) i dalje dominira tržištem Marvel filmovima, a Soni je očajno želio dio kolača (kao nekad, kada je Rejmi obarao rekorde zarade). Napravili su tajni dogovor kako da Spajdija “uguraju” u već postojeći Marvel sinematski univerzum. Dizni će koproducirati nove Spajdermen filmove koje Soni izdaje. Nisam neki pretjerani fan “Građanskog rata” (“Captain America: Civil War”, 2016), ali priznaću da su djelovi filma sa Spajdijem bili zabavni.
Bilo je nade za novu interpretaciju dobro poznatog lika. Ono što je bila novina za filmske verzije Spajdermena jeste to što je prvi put lik (i glumac) bio tinejdžer. Protagonista tinejdžer je ključni dio originalnog stripa, i Marvel studio je povukao najbolji mogući potez. Vebovi filmovi su propali zato što su pokušali imitirati elemente Rejmijeve trilogije umjesto samo da budu teen romantična drama. Likovi iz Diznija su pobjegli glavom bez obzira od “ozbiljnog” dramskog materijala (kakav Ujka Ben i odgovornost) i odlučili nam servirati tinejdžersku komediju, koja je i superherojski spektakl. I to je super formula.
Novi “Spider-Man: Homecoming”, koji je izašao ovog ljeta, super je zabavna akciona komedija. Nije ništa oko čega ćete razbijati sebi glavu, već dobri stari bezumni spektakl. Zabava za cijelu porodicu. Sve sa scenom “razapinjanja”, koja je omaš Rejmijevom drugom Spajdermenu.
Da ću se naknadno nečeg sjećati oko priče, sumnjam, ali Kiton (Michael Keaton) je odlično odglumio negativca Lešinara (Vulture). (Anti)heroj radne klase koji kupi smeće nakon bitaka Osvetnika (Avengers), za vrijeme kojih bude uništeno pola grada. Od tog svemirskog smeća pravi oružje, koje baca na crno tržište. Akcije ima koliko treba i fino je dozirana između komičnih scena. Pravi ljetni spektakl. Da li je najbolji Spajdermen film ikad? Oko toga bi se već mogli raspravljati.
Moj lični moto je: Dogod su Marvel filmovi šareni i zabavni, može se gledati. Ovogodišnji “Čuvari galaksije 2” („Guardians of the Galaxy Vol. 2“) mi je super film, ne opterećujem se previše dok gledam i uživam u bojama. Problem nastaje kada ljudi počnu shvatati stvari preozbiljno. Ono što je bila jeftina zabava za petogodišnjake u šezdesetim godinama prošlog vjeka oni tretiraju kao neka moderna remek-djela. To su stvari za jednokratnu upotrebu. Poput stripa koji je nekada koštao 25 centi. Pročitate ili odgledate jednom i bacite.
Već sljedeće godine ćemo ponovo vidjeti Spajdija u akciji sa Avendžersima, tako da sigurno neće pobjeći od popularnosti u skorije vrijeme. Spajdermen se vratio kući, nakon par promašaja. Ne znam šta je sljedeće, ali znam da neće biti dosadno.
