Filmski posteri pripadaju veoma mladoj umjetničkoj grani, za koju se često postavlja pitanje da li se uopšte radi o umjetnosti. Ovo uveliko zavisi od namjene samog postera, tj. pitanja da li je on napravljen u umjetničke ili marketinške svrhe.
Ovih dana se čini da su posteri izgubili taj kreativni dio svog postojanja, najviše zbog toga što prate isti šablon – uvećanu fotogafiju glumca u glavnoj ulozi i jednostavne, ali jake boje u pozadini.
Međutim, činjenica jeste da je ovaj medijum veoma komplikovan. Većinom ga vrednuju kao marketinšku strategiju filma, a ne kao umjetničko djelo za sebe. Čak i dok je Sol Bas (Saul Bass) pravio zapanjujuće postere za “Vrtoglavicu” (“Vertigo”) i “Isijavanje” (“The Shining”), to je bila rijetka pojava u poređenju sa ostalim plakatima koji su se pravili u isto vrijeme.
Ipak, svako toliko ljudi u filmu izaberu da idu manje očiglednim putem i preduzmu kreativne rizike sa svojim posterima (ili bar jednim od serije postera). Bilo da je u pitanju tipografija, boje, opšti stil ili reference koje pominju, ova vrsta plakata je ona koja zaslužuje pažnju.
Naravno, filmski poster je stvoren da proda proizvod i iz tog razloga on treba da izazove interes šire publike. Kako bi prodao karte, treba da bude dobro uređen, jednostavan, da se ističe među drugima i, najbitnije, da tačno predstavlja film.
Iz tih razloga, plakat ne može biti subjektivan i ličan, kao što je jedno klasično umjetničko djelo, ali s vremena na vrijeme filmski poster spoji najbolje iz dva svijeta, na primjer uzimajući kao inspiraciju baš neko klasično umjetničko djelo. Ova lista napravljena je sa ciljem da se skrene pažnja na te plakate, koji su na poseban način iskoristili umjetničke klasike, te pokazali kako kombinacija komercijalnog i umjetničkog može funkcionisati veoma dobro.
“Za tamnopute djevojke” (“For Colored Girls” – Tyler Perry, 2010)
“Kompozicija sa crvenom, plavom i žutom” (“Composition With Red Blue and Yellow” – Piet Mondrian, 1935 – 1942)
Plakat sa kojim započinjemo ovu listu ne pripada filmu koji je najbolje prošao kod kritičara, ali sam film i nije u fokusu. Jedan od dva jednako impresivna plakata za film “Za tamnopute djevojke” privukao je pažnju, jer predstavlja interpretaciju djela koje pripada seriji “Ritam crnih linija” Pita Mondrijana.
Inspiracija je veoma očigledna zbog korištenja jakih crnih linija i jarkih komplementarnih boja. Oba djela su primjer kako korištenje crne linije može učiniti da veoma snažne i zbunjujuće boje djeluju prijatno za oko. Osim toga, odlično kombinuje umjetničke vrijednosti (reference Mondrijana) sa onim komercijalnim (lica glumaca).
