Holivud se navikao na rat, te je 15. dodjela Oskara održana u svečanoj vojnoj atmosferi, s mobilisanim glumcima u uniformama, koji salutiraju američkoj himni prije početka ceremonije, 3. marta 1943. godine.
“GOSPOĐA MINIVER” (“MRS. MINIVER”)
Režija: Vilijam Vajler (William Wyler)
Uloge: Grir Garson (Greer Garson), Volter Pidžon (Walter Pidgeon), Tereza Rajt (Teresa Wright), Mej Viti (Dame May Witty), Henri Vilkokson (Wilcoxon)
Nagrade: Skoro sve – Oskari za najbolji film, najbolju režiju (Vilijam Vajler), najbolju žensku glavnu i sporednu ulogu (Grir Garson i Tereza Vajt), najbolja kinematografija, najbolji scenario, te nominacije za najboljeg glumca (Volter Pidžon), sporednog glumca (Henri Vilkokson) i još jednu sporednu glumicu (Mej Viti)
Da je “Gđa. Miniver”, kojim slučajem, bila prikazana u neko drugo vrijeme, recimo, za vrijeme Vijetnamskog rata, sigurno ne bi pokupila sve lovorike. Ovako, slavni režiser Vilijam Vajler, Jevrej rođen u Njemačkoj, priznao je kasnije da je namjerno napravio propagandni film kako bi Amerikance probudio iz letargije neutralnosti. I uspio je, uz malu pomoć Japanaca.
Ni u jednom trenu gledanja filma mi nije palo na pamet da film nije britanski. Savršeno uklopljen u idilično englesko mjestašce na obali mora, gdje život teče nepromijenjen stotinama godina. Gospođa Miniver je engleska ruža, trčkara za svojim obavezama, voli kupovati skupe stvari, voli imati sluge, voli da joj sin ide u skupu školu, sa svima je dobra i mila, a lokalni željezničar, koji obožava cvijeće, uzgaja vrstu crvene ruže koju naziva Gđa. Miniver! Lejdi Baldon (Mej Viti), predstavnica prave aristokratije, gleda s prezirom na gospođu Miniver i njenu “višu srednju klasu”, koja prijeti tradicionalim vrijednostima Imperije.
Početak rata svi dočekuju vrlo smireno, prve bombe se ignorišu. Svi su zauzeti pripremama tradicionalnog sajma cvijeća. Čak i kad počne svakodnevno bombardovanje, Miniveri, pravi Englezi, pijuckaju čaj u improvizovanom skloništu, negodujući na prašinu koja ih posipa zbog detonacija izvana. Sajam cvijeća se ipak održava pod prijetnjom bombi, lejdi Baldon se pomiri s promjenama u društvu, muškarci učestvuju u operaciji Dankerk, žrtve u selu se gomilaju, no gospođa Miniver se ne predaje!
Svi glumci su izvrsni, Grir Garson i Tereza Rajt su zaslužile Oskare, iako je i stara lejdi Mej Viti mogla isto tako dobiti nagradu, jer je sjajno dočarala ulogu bogate prznice, koja se na kraju solidariše sa sunarodnicima. Njene izjave kako neprijatelj nema poštovanja prema sajmu cvijeća ili kako je kupovina postala nesnosna zbog dosadnih žena iz srednje klase, zbog kojih je sve svakako poskupilo, mogu da se mjere sa biserima Megi Smit iz serije “Opatija Daunton” (“Downton Abbey”).
Premijer Vinston Čerčil (Winston Churchill) je izjavio da je “ovaj film uradio više koristi za rat nego čitava flota razarača”, a s neprijateljske strane, ozloglašeni Gebels (Joseph Goebels) se divio, nazvavši film “vrhuncem propagande o kojoj možemo samo sanjati, jer ni u jednom momentu nije izrečena nijedna ružna riječ protiv Nijemaca, a opet je postignuta savršena anti-njemačka namjera”. Kontate?
