Par sedmica nas djeli od premijere “Lige pravde” (“Justice League”). Posljednji trejler koji je izašao ne izgleda mi pretjerano impresivno, ali u ovom trenutku sve što možemo da radimo jeste da imamo povjerenja u Džosa Vidona (Joss Whedon) i nadati se da će njegova magija uraditi ono što je uspio za Marvel prije par godina.
Dok čekamo, još jednom ću baciti osvrt na prošlogodišnje nedjelo “Supermen protiv Betmena” (“Superman vs Batman”). Film koji je našao inspiraciju u Milerovom (Frank Miller) remek-djelu “Povratak mračnog viteza” (“Dark Knight Returns”, 1986), takođe nam je donio prvo pojavljivanje Wonder Woman na velikom ekranu i u zadnjem trenutku je odlučio da bude adaptacija jednog od najprodavanijih stripova ikad, “Smrti Supermena” (“The Death of Superman”, 1992). Za bilo koji film bi to bilo previše, a posebno za loš, kakav je ovaj bio.
“Justice League” je direktan nastavak na ovaj film i trejleri su tu da nas uvjere da Supermena više nema. Odmah da vam kažem, očekujte njegov povratak prije kraja filma (spojler za nekoga?). Smrti superheroja su, uz stripove sa etiketom broj jedan i crossover događaje, najprodavanije stvari i izdavači to dobro znaju. “Smrt Supermena” (“The Death of Superman”) se danas pamti isključivo kao uspješna marketinška strategija i jedan od najprodavanijih američkih stripova. Zanemarite priču, bila je osrednja u najboljem slučaju, medijska histerija i reakcija fanova je ono što je “Smrt Supermena” učinilo kultnim stripom.
Koliko je to sve banalno, najbolje ilustruje kreativni proces iza nastanka ovog stripa. Uredništvo Supermena je imalo jednostavan izbor – svadba ili sahrana. Pošto su morali odgoditi svadbu za slijedeću godinu (zbog TV sapunice “Luiz i Klark”, koja je takođe trebalo da pokaže Supermenovu svadbu), odlučili su da “ubiju” prvog superheroja. Ovi likovi planiraju po par godina unaprijed, tako da su planovi za povratak bili pripremljeni i prije nego što je Supermen umro. Ljudi koji godinama nisu kupovali stripove, kupili su ovaj. Redovi ispred trgovina stripova i novi tiraži rasprodatog stripa su vratili osmijeh DC stripovima. I postavili model za svaki budući put.
Jedina dobra stvar sa ovim precijenjenim stripom je njegova adaptacija u animiranom formatu “Supermen: Sudnji dan” (“Superman: Doomsday”, 2007). Ako su ikada nešto znali uraditi (Warner Bros i DC Comics), to je dobar dugometražni crtani film. Ovaj je bio početak nove inicijative “DC originalni animirani filmovi” i za 10 godina je izašlo više od 30 crtanih. “Supermen: Sudnji Dan” je jedan od boljih, iako je prvi izašao, što puno znači, jer ja nikada nisam bio neki ljubitelj Supermena. Ideja Supsa u crnom odijelu, sa dugom kosom (Metal! Ipak je strip izašao devedesetih) mi je bila relativno kul, baš me zanima da li će se igrati sa kostimografijom u nadolazećem filmu. Da je Zek Snajder (Zack Snyder) ostao u režiserskoj stolici, sigurno bismo vidjeli crno odijelo (jer se uvijek trudi da njegovi filmovi izgledaju “mračno” i “ozbiljno”), ali neka hvala.
Veće iznenađenje mi je bilo kada sam saznao koji su slijedeći dugometražni crtani filmovi koje spremaju. Vjerovali ili ne, 10 godina poslije “Sudnjeg Dana”, odlučili su se ponovo za adaptaciju “Smrti i povratka Supermena”, u čak dva dijela ovaj put. Jer žele vjerodostojnu adaptaciju, iz nekog razloga.
Koliko puta neko može gledati istu priču? Kraj prošlogodišnjeg “Supermen protiv Betmen” filma takođe nam je pokazao taj “epski” susret. Spojler: Supermen umre. I tako ponovo, i ponovo… Očigledno je da su superherojske smrti isplative. To je jedino racionalno objašnjenje zašto DC stripovi i nakon 25 godina insistiraju na ovoj osrednjoj priči.
Prije ove smrti, bila je jedna koja je možda interesantnija. Postoji scena u “Supermen protiv Betmena” koja poručuje da se nešto loše dogodilo sa Robinom. Referisali su se na kultnu priču iz Betmen stripova “Smrt u porodici” (“Batman: A Death in the Family”, 1988).
Tadašnji Robin, Džejson Tod, bio je ubijen od strane Džokera u Libanu ili Etiopiji, pojma nemam, u sjećanju mi je iz nekog razloga Avganistan, ali mjesto radnje nije važno. Važna je samo urednička odluka da o sudbini Robina odlučuju čitaoci, i to telefonski. Bio je to marketinški potez kakvog se niko do tada nije sjetio. Čitaoci su prezirali Džejsona i pozvali su telefonski broj koji im je garantovao njegovu smrt već u sljedećoj epizodi. Džoker, koji je iz nekog razloga diplomatski predstavnik Irana, klinca zatuče pajserom. Velika eksplozija, i Betmen ima novu traumu koja će ga mučiti sljedećih 20 godina. Prodaja stripa je popravljena, makar na par mjeseci.
Postoji i animirana adaptacija, u kojoj su umjesto Etiopije za mjesto Džejsonove pogibije stavili Sarajevo. “Batman: Under the Red Hood” (2010) je jedan od najboljih DC-evih dugometražnih crtanih, tako da se nećete prevariti ako ga pogledate. Usput vidite ključne momente iz Betmen stripova zadnjih dvadesetak godina. Džejson Tod nije bio Supermen, već obični problematični tinejdžer, ali i on je prevario smrt. Vratio se iz mrtvih 2005. godine i nastavio proganjati svog učitelja Betmena. Poenta, smrt u stripovima ne znači pretjerano mnogo.
Uskoro će biti 10 godina kada su oba izdavača (DC i Marvel) iste godine “ubili” svoje najpoznatije heroje i zamjenili ih njihovim pomoćnicima. U Betmenovom slučaju, nasljednik mu je bio originalni Robin, Dik Grejson. Kapetana Ameriku je zamijenio njegov sidekick Baki, svima poznat kao Zimski Vojnik. Status quo ne traje pretjerano dugo, originalni heroj se vraća, jer ako se išta bolje prodaje od smrti heroja, to je njegov povratak iz mrtvih. Svi su srećni – dugogodišnji čitaoci dobiju “nešto novo”, dok izdavači zadovoljno broje pare.
Kreativnost je odavno napustila američki strip, sve što je ostalo su oprobane marketinške strategije. Tako smo u zadnjih par godina mogli još jednom vidjeti Supermenovu smrt (ovaj put je to bio New 52 Supermen, ali o tome sam već pisao).
Marvel je ubio Logana (Wolverine) i zamjenio ga tinejdžerskim klonom, s tim da se u isto vrijeme pojavio i Stari Čova Logan, koji je on iz budućnosti, ali ne treba se pretjerano opterećivati konceptom smrti u X-Men stripovima. Sa svim mogućim vremenskim paradoksima i različitim univerzumima, smrt u ovim stripovima tek ne znači ništa. Savršen primjer za to je 13 smrti i vaskrsnuća Džin Grej.
Čekaćemo “Justice League” i stvarno se nadam da se neće nastaviti praksa prebacivanja loših stripovskih odluka na film. A po onome što do sada znamo, izgleda da Warner Bros / DC Comics ne znaju ništa drugo osim toga. Nadajmo se najboljem i čujemo se nakon premijere.
