U muzičkoj školi nas uče da, ako ne znamo čitati note, vjerovatno nikad nećemo ni svirati. Kada su učitelji klavira zahtjevali od nje da svira tuđe pjesme, čitajući note sa papira, ova mlada djevojka je počela da piše sopstvenu muziku. Svirajući na raznim lokacijama, najviše su je fascinirali klaviri na javnim površinama.
Dvadesettrogodišnja britanska kantautorka Freja Rajdings (Freya Ridings), svoj debi singl “Blackout“ je izdala u maju ove godine, i on je postao jedna od najstrimovanijih pjesama na servisu Spotify tog mjeseca. Njen baršunasti vokal, nježan i snažan, zvuči kao iz grla Sema Smita (Sam Smith) i Adel (Adele). Kao svoje klavirske uzore navodi Eltona Džona (Elton John) i Reginu Spektor.
Jednostavan klavirski rif propraćen je tekstom koji je dovoljno repetitivan da osigura pažnju. Melodija koja progoni nešto je što će se pokazati kao prepoznatljiv motiv ove mlade pjevačice. Producent Rič Kosti (Rich Costey) stoji iza ove moćne balade, a poznat je po radu sa izvođačima kao što su Birdy, Foo Fighters, Muse, Interpol, Fiona Epl (Fiona Apple), At The Drive-In, Sigur Rós…
Ubrzo nakon singla “Blackout”, Freja izbacuje i fantastičnu obradu legendarne pjesme “Maps“ benda Yeah Yeah Yeahs. U njenoj izvedbi, pjesma dobija novi, tragičniji kontekst.
Freja uspijeva da nam ispriča priču za koju već znamo da ima tužan kraj, a ipak, čarobna mogućnost njenog vokala da nas zadrži je ono što izdvaja ovu mladu kantautorku iz mase sličnih muzičara.
Krajem ljeta 2017. godine, pjevačica izdaje live album, snimljen u jednoj britanskoj crkvi. St. Pancras Old Church mjesto je koje su neki muzičari već prije koristili kao koncertnu dvoranu. The Beatles su ovdje snimali promo fotke za single “Hey Jude“. Crkve su notorne po svom reverbu, a Frejin vokal se savršeno uklopio u ovaj sakralni element.
Album počinje pomalo kurtoaznim pljeskom i Freja otpočinje svoju epopeju pjesmom “Poison“, koja kao da pripada sofisticiranoj verziji filma “50 Shades Of Grey“.
“Just one more drop / Then I will stop / Not before / I need your love like / Vampires crave blood / And I know, it's never enough”
Freja od potencijalno patetičnog teksta pravi samosažaljevajuću baladu. Sav očaj provođenja vremena u otrovnoj vezi s pogrešnom osobom na koju smo se već nav(i)ukli čuje se u svakom krešendu i gradnji tenzije, kojih ova pjesma ima i više nego dovoljno.
Njen vokal je jedan od onih čije se porijeklo u dijelu tijela teško može odrediti. Njen glas je toliko bogat i slojevit, da u isto vrijeme zvuči kao da dolazi sa različitih mjesta. Razlog je majstorska kontrola registara, povezan chest voice sa head voice-om.
Sljedeća pjesma, “Signals“, prava je antiteza prvoj numeri. Pred vama je pjesma namijenjena onoj ljubavi za koju niste sigurni da je ljubav, a previše ste se vezali da bi vam bilo svejedno.
“Cause I really wanted to / Really needed you / And though I keep holding on / Even when you're gone / With no signals, no signals”
“Home“ je nostalgična žalopojka, koja opet pokazuje nevjerovatnu preciznost u pisanju pjesme. Tekst koji je i u narednim numerama toliko sveden na samo esencijalne riječi: “But you feel like home / And I've been travelling for so long / I don't care if it all goes wrong / You feel like home”.
Sljedeće dvije numere nastavljaju u istom maniru. Pošto su sve pjesme gotovo iste strukture, propraćene samo klavirom i ponekad violončelom, nestrpljivom slušaocu može postati dosadno vrlo brzo. Ako se ipak odlučite da nastavite, dočekaćete i pjesmu “Unconditional“, odsviranu na gitari.
Na trenutak, dakle, čujemo Freju u malo drugačijem izdanju, ali se, u suštini, ništa nije promijenilo u odnosu na ostale pjesme. Manjak rizika u soničnom eksperimentisanju može se pripisati neiskustvu ove mlade pjevačice, ali uprkos tome, osjećaj da Freja previše igra na sigurno ne može da se ignoriše.
Svaka pjesma ima manje više istu strukturu, bez mnogo iznenađenja. Teme kojima se bavi su na svakoj pjesmi gotovo iste, govore o ljubavi ili o ljubavnom gubitku. Iako svaka pjesma ponaosob ima snagu da očara svojom iskrenošću i sirovom emocijom, slušati čitav album prepun istih pjesama u najmanju ruku zamara.
Ipak, bolna ljepota Frejinog svijeta očigledna je bez mnogo truda. Svoj proces pisanja pjesama opisala je kao samotnjački, baziran na očaju slomljenog srca. Očaraće vas njene nesvakidašnje, a opet poznate melodije, i bogatstvo njenog glasa. Stasom evocirajući ideal romantičarskih pjesnika i vječnu muzu renesansih slikara, evidentno je da je pred njom uspješna karijera.
Za sljedeći album objavila je da sarađuje sa poznatim producentom Diplom i navodno gostuje na numeri hip hop producenta Ar El Grajma (R. L. Grime).
