Film “Raw” je imao svašta da ponudi, od scena uslijed kojih ljudi navodno traže medicinsku pomoć zbog povraćanja, preko zanimljive i napete radnje, pa do upečatljivog soundtracka.
Scena partijanja je bila naročito zanimljiva, najprije zbog long shota koji prati nespretno tumaranje glavne junakinje kroz različite prostorije, ispunjene pijanim i nadrogiranim rasplesanim studentima. Pored koloričnog rejvanja, odabrana muzika je scenu uzdigla na još viši nivo, nivo oduševljenja i želje da čujem čistu studijsku verziju. Svaki mogući zvuk i svaku riječ. Jedan prijatelj ih opisa veoma jednostavno, upravo tom pjesmom, “Despair, Hangover & Ecstasy”.
Nakon stotine i stotine preslušavanja, i dalje se činilo da je nedovoljno. “Despair, Hangover & Ecstasy” je ubjedljivo jedna od pjesama koje teško dosade. Jedno preslušavanje: obrati pažnju na riječi i tekst. Drugo preslušavanje: obrati pažnju šta se dešava u pozadini. Treće slušanje: pa vidi, kako nisam upratio kako je ova riječ izgovorena. Četvrto slušanje: slušaj sad vokale u pozadini i kako harmoniziranjem dovode do eksplozije. Ogromna količina energije na jednom mjestu. Tjera na kretanje i plesanje. Dovoljan broj slušanja ne postoji.
Francusko-britanski dvojac jednostavnog i jasnog imena The Dø. Nije bilo boljeg načina za upoznavanje i susretanje nego u filmu. Glavni vokal Olivia Merilahti, instrumentalista Dan Levy i mnošto zvukova i melodija koje kreiraju je sve što vam treba da vam život učini boljim i sretnijim. Vijeka postojanja nešto dužeg od 10 godina, mogu se pohvaliti zadovoljavanjem fanova modernog pop indie žanra, sa tri uspješna albuma, te popratnim turnejama koje podrazumijevaju i koncerte po značajnim muzičkim festivalima.
“Shake Shook Shaken”, treći na redu, svjetlost dana je ugledao početkom 2015. godine i ubrzo zauzeo visoke pozicije u Francuskoj i susjednim europskim zemljama, a na digitalnim ljestvicama prvo mjesto.
Za razliku od prethodnih albuma, ovaj put je dvojac odlučno krenuo u novom, luksuznijem pravcu, usavršavajući svaku pjesmu detaljno, kako je i planirano, bez zadovoljavanja prosjekom i ostavljanja prostora greškama. Tu je, naravno, umjereni (negdje i previše zastupljen) sintisajzerski energični vajb osamdesetih godina.
Album otvara obećavajuća, ritmična i gotovo kao pop himna pjevljiva “Keep Your Lips Sealed”. Stavljena na prvo mjesto čisto iz jednog razloga – da vam se uvuče u glavu i da vas hipnoztizira, tako da će vam trebati određeno vrijeme prije nego što odlučite da je napokon trenutak da se provjeri šta album još krije. Pored “robotski” otpjevanih stihova, poput “I was cast among the stars, Read my lips, I'm lost for words” ili “Where's my courage, Where's my spine, made a million voices lie”, sa basom koji pokušava preuzeti melodiju, naročito se ističe refren i taj krajnji smirujući dio, sa jednostavnim, nedorečenim melodičnim pjevušenjem, i zatim lagano odjavljivanje. Prekratko traje, pa kako ne ponoviti slušanje?
Zatim slijedi “Trustful Hands”. Također snažna, pojednostavljena numera, koja ne zaostaje za prvom i opravdava snažan početak i njenu prethodnicu (ako je opravdavanje uopšte potrebno). Dominacija gitare sa čistim prigušenim zvukom i bas gitarom, kojima se kasnije pridružuju, naravno, pop sintisajzeri. Odlična kombinacija pozitivnog i negativnog raspoloženja kroz pjesmu, igra dura i mola. Bijeg od haosa svakodnevnog života kroz divljanje i maštanje. “We were meant to make a thing or two, meant to break the laws of gravity” ili “Chaos is my second home, I don't mind where I land, as long as I'm in trustful hands”.
“Sparks” zaslužuje pažnju zbog jedinstvenih emocija koje donosi sa sobom. Melodije se samo nadovezuju jedna na drugu. Koja je najljepša? Nemoguće odgovoriti. Kao da niste više prisutni i ne razmišljate, jer vam ritam uzima svu pažnju prije nego se pojave vokali, koji još više zavode i odvode u neki drugi univerzum. Kao da slušate usamljenu, raspjevanu djevojku iz moderne bajke. “The Ashes of love, the signals of hate“ ili “We won't collide, We won't divide, We like to keep some places wild”. “Sparks” bi predstavljao samo srce albuma.
Obično je pretpostavka da elektro-pop albumi ne mogu dostaviti, ni emocije, niti zanimljivu priču, niti mogu ostativiti utisak oduševljenja. “Shake Shook Shaken” je prepun takvih numera. “Anita No!” pjesma je koja ostavlja melanholično raspoloženje uz oponašanje zvukova flaute. Jedina zamjerka jeste “solo”, koji je, nažalost, izostavljen na studijskoj verziji, ali uživo zvuči gigantski nevjerovatno. Djelići osamdeseteih su svuda, pa ako pomislite da slušate uvodnu temu arkadne igrice tih godina, sačekajte strofu – totalno drugi osjećaj i druga pjesma, prije povratka na uvodnu temu.
“Lick My Wounds” je najjednostavnije opisati upravo tako. Moćni visoki vokali i razigrani pop sintisajzer su se odlično uklopili, pa je pitanje ko koga nadopunjuje, jedno bez drugog ne bi bilo to što jeste. Pored naziva pjesme, ništa drugo ne smeta.
Album zatvara mračna instrumentalna numera odgovarajućeg imena – “Omen”. Još uvijek se niko nije sjetio ili jednostavno nije želio da je postavi kao temu umjetničkog horora. “Omen” bi potpuno zadovoljio tu funkciju, jer je prikladan i upečatljiv za glavni soundtrack. Nadajmo se da ćemo ga jednog dana čuti na velikim ekranima uz film koji neće razočarati. Znate da se ništa dobro ne dešava kada čujete repetitivnu melodiju klavijatura koja krešendom prelazi u sve napetiju situaciju. Definitivno najmračnija stvar na albumu, bez ijedne jedine riječi.
Minimalistički pristup dvojca The Dø rezultirao je mnogobrojnim uspješnim ishodima eksperimentisanja. Odlazak u nešto nepoznato je mnogo rizičan, a krajnji ishod uvijek upitan. “Shake Shook Shaken” neće nikoga ostaviti ravnodušnim, bilo da vam se svidi ili da ga mrzite – u svakom slučaju, zahtjeva reakciju. Nepredvidiv je, u jednom trenutku bogat različitim efektima, harmonizacijama, ritmovima i promjenama tempa, dok je drugi trenutak miran i jednostavan, jedna melodija, jedan anđeoski glas. Živahan ritam, unikatan vajb i pjevljive melodije vode do svakodnevnog pjevušenja i cupkanja nogom, ako ne čitavog albuma, onda sigurno većine njegovih numera.
Paket pjesama jeste prekratak emocionalni roller coaster, koji ne ostavlja vremena da se pripremite za narednu pjesmu. Elementi ostalih žanrova, poput hip hop, rok i folk muzike, predstavljeni su tako da se savršeno kombiniraju. Semplovanje ne mora biti dosadno i monotono, ako uključite maštu prilikom kreiranja. “Shake Shook Shaken” je album za sve situacije i za sva raspoloženja!
S obzirom na to da je ovo tek treći album, a da oni i dalje konstantno pokušavaju otkriti i usavršiti nove zvukove i eksperimentisati sa njima, željno iščekujemo šta ćemo dobiti u budućnosti.
