Netflix nas je ove godine bombardovao poprilično velikim brojem novih sezona već dobro popularnih serija kao što su “House of Cards”, “Stranger Things” ili ipak “Narcos”. S druge strane rodili su se i novi Netflixovi originali kao “Mindhunter” ili kontroverzna “The Sinner”, koje su u rekordnom roku zaludili mnoge, dostigli visoku gledanost i postali glavna tema među ljubiteljima serija. Netflix je postao toliko dobar u produciranju serija da je nemoguće predvidjeti šta će nas sve dočekati sljedeće godine.
Prvog decembra, stigla je njemačka verzija “Čudnijih stvari”, kako je postala prepoznatljiva među brojim kritičarima. Ako do sada nemate pojma o čemu se radi, čuli ste negdje nešto, ali ste jednostavno zaboravili, izbjegavali ste da je gledate ili se još dvoumite oko razloga zašto gledati i zašto izbjegavati, sada je vrijeme da donesete ispravnu odluku.
Razlog zašto su kritičari odmah nakon trejlera počeli da je porede sa njenim starijim bratom je očigledna. Tu je gradić koji postoji kao svijet za sebe i krije mračnu tajnu, tu su tinejdžeri i djeca koja uživaju u vozanju bajkova, radnja je smještena (djelimično) u osamdesete godine, svjetla se jezivo nasumično pale i gase, mrtve ptice padaju sa neba i sve ovce istovremeno umiru, a tu je i vlada, koja će svojim misterioznim eksperimentisanjem stvoriti mnoge probleme. Hardkor fanovi braće Duffer pronaći će još mnogo easter eggova i sličnosti. Ipak, broj elemenata u kojim se “Stranger Things” i “Dark” razlikuju je veliki.
Radnja je smještena u njemačko predgrađe, maleni gradić Vinden, u 2019. godinu, gdje naizgled svi žive “normalnim” europskim životom. Međutim, kada jedan od učenika, Erik, misteriozno nestane bez ikakvog traga, niko nije mogao ni posumnjati da će to pokrenuti niz nesretnih i neočekivanih događaja za ostale stanovnike i okrenuti im život naopako. Već poznato? Definitivno jeste, ali način na koji će se radnja i ličnosti razvijati, kako ćemo pokušati da otkrijemo šta se to sve dešava (ili se dešavalo, ili će se dešavati), da posložimo kockice ne bismo li dobili konačno riješenje, bit će mnogo složenije od misterije u Hokinsu.
Već od prve epizode, jasno je da se ovdje radi o nečemu mnogo mračnijem i strašnijem. Pored samoubistva i monologa o povezanosti vremena, vidimo nestalog Erika, on se budi u dječijoj sobi ispunjenoj glasnom muzikom sa TV-a, a na sredini sobe se nalazi modifikovana električna stolica, koja izgledom ne obećava nikakav ugodan tretman. Misteriozna ličnost ga uz sljedeću pjesmu veže za stolicu i jasno je da će mu uraditi nešto poprilično loše. Uskoro, u ogromnoj šumi koja okružuje Vinden, nestat će i Mikkel, ali će se on probuditi na totalno drugom mjestu. I da, to je samo početak.
Krenut ćemo od uvoda. Ako izbjegavate trejlere, osvrte ili ne vjerujete preporukama, slobodno pogledajte samo početnu špicu. U mom slučaju, to je bilo sasvim dovoljno da počnem pratiti “Dark”, bez suvišnog dodatnog razmišljanja. Uvodna pjesma “Goodbye” (Apparat ft. Soap&Skin) dovoljna je da vas svojom emocijom odvuče na ciljano mjesto, ali i da nikada tokom 10 epizoda ne preskočite tu minutu i pol uvoda. Pored slušanja, nemoguće je i skrenuti pogled u stranu, jer postoji taj unutrašnji strah da se tu nalazi neko ili nešto bitno, mogući detalj koji predstavlja rješenje, lica, mjesta i znakovi. Uvodna špica, koristeći se efektom ogledala u kombinaciji sa muzikom, uspješno će uraditi svoje – natjerati vas da želite još. Dovoljno da pomislim da se radi o kvalitetnom serijalu, koji će ispuniti moje zahtjeve i otvoriti mi vrata u novi svijet.
Deset epizoda će proći brže nego što možete zamisliti, ali ako očekujete epizode nabijene adrenalinom i divljim uzbuđenjem, kao kod “Čudnijih stvari”, ovdje to neće biti slučaj. Europski “slow cinema” je svevremeno prisutan, od početka pa do kraja, a karakteriziraju ga “totalni” i često minimalistički planovi, u kojima je jasno predstavljen odnos čovjeka i okoline, te jaki kontrasti među bojama, gdje glavnu riječ vode hladne boje, nerijetko u kombinaciji sa onim toplijim poput žute, crvene ili zelene. Kišoviti jesenji period dodatno kreira atmosferu i svemu daje znak opasnosti i zla. Konstantan osjećaj da nešto što nije kako treba vreba oko nas, stvara užasavajuću paranoju.
Ono što je također prepoznatljivo, a za neke može biti presudno za prestanak gledanja, jeste usporena izgradnja likova i razvijanje naizgled dinamične radnje. Sjetite se da se ovdje ipak govorimo o seriji.
Prva epizoda je mnogo zahtjevna, jer je tu toliko preskakanja sa jedne ličnosti i scene na drugu, koje su naizgled nepovezane jedne sa drugima. Naročito ta silna imena, možete postavljati pitanja šta imaju zajedničko, jer će na početku biti teško shvatiti, pa će vremenom biti potrebno više se fokusirati na njihove odnose i historijsku pozadinu. U nekim trenucima može biti frustirajuće zapamtiti ko je ko i ko je kome šta, i kako, i zašto, ali s obzirom da je ovo internet 21. stoljeća, “porodično stablo” Vindena, moguće je pronaći veoma brzo, u slučaju da do kraja ne budete mogli samostalno povezati. Već u drugoj epizodi trebalo bi biti dosta jednostavnije.
Svi nose neku mračnu tajnu, a likovi kakav je Noah svakim pojavljivanjem lede krv u žilama. Iako mislite da ćete do kraja prve sezone svakoga upoznati, varate se, jer je ovdje serviran samo jedan djelić, a koliko je još ostalo neotkriveno, možemo samo nagađati dok čekamo. Svaka epizoda donijet će toliko informacija i novih otkrića da neće škoditi ni da je pogledate dva puta (ukoliko imate dovoljno vremena), čisto da se stvari bolje uvežu. Jednom kada se naviknete na dinamičan i brz ritam, neće biti nikakvih primjedbi.
Dalje, timeline same serije također može biti konfuzan, jer valja zapamtiti mladolike ličnosti u prošlosti, na koje se još niste navikli ni u sadašnjosti, te ponovo razmišljati o tome kako je neko dospio tu gdje se nalazi danas. Svaki novi dio slagalice na pravom mjestu jeste novi “eureka!” momenat. Osjećaj satisfakcije prilikom objašnjenja je neprocjenjiv. Kada ste već počeli gledati “Dark”, potrudite se da napravite takav ambijent i da se duboko skoncentrišete, tako da vam niti jedna “nebitna” scena ili kratki dijalog ne prođu neopaženo. Ovdje nepotrebni i suvišni elementi nisu dozvoljeni!
Što se tiče saundtreka i muzičkog skora, ni tu nije bilo mjesta da se štedi ili griješi u izboru, pa se sve nalazi tačno gdje i kada treba. Neke scene su upravo emotivno izgrađene i upotpunjene na osnovu muzike (kada pogledate, znat ćete na šta mislim), pa će se pjesme poput “Me and the Devil” (Soap&Skin), “Familiar” (Agnes Obel), “Irgendwie Irgendwo Irgendwann” (Nena) ili “A Quiet Place” (Teho Teardo&Blixa Bargeld). Obično su taktički smještene na kraju epizode, pa automatski ne želite da ova završi, ili ćete već morati početi sljedeće poglavlje.
Sve u svemu, “Dark” predstavlja decembarsko osvježenje koje ne smijete propustiti! Zanimljiv od početka do kraja, ne daje vam vrijeme da tražite zamjerke, makar dok ne pregledate sve, što bi trebalo biti veoma brzo, jer završetak jedne epizode, otvara ogroman apetit za nastavkom. Za razliku od “Čudnijih stvari”, radnja je mnogo kompleksnija, ličnosti upoznajemo na dubljem emocionalnom nivou, nema tradicionalnog američkog humora i šaljivih situacija, ne postoji odavanje počasti filmovima i režiserima osamdesetih, i gotovo da nikako nema nostalgije za tim godinama. Jedini kome se posvećuje određena pažnja i zahvalnost jeste upravo njen stariji američki brat.
Počesto težak i iscrpljujući za gledati, predstavlja fantastičan spoj drame, naučne fantastike i misterije, tako da lagano večernje opuštanje možete odmah odbaciti. Definitvno da “Dark” predstavlja oličenje svog imena i označava početak jedne nove sage, koja je već sada toliko zapetljana da je pitanje koliko brzo će se sve vratiti u red. Iskoristite ove tmurne dane da upotpunite doživljaj i iskustvo koje “Dark” nosi, ali se u međuvremeni nemojte izgubiti u prošlosti, sadašnjosti i i budućnosti!
