Nismo sigurni da su Sex Pistols u saopštenjima za medije obavještavali obožavatelje da prave žurke za djecu, ali to je ono što se desilo hladnog i tmurnog Božića 1977. godine.
Dok su se mnogi Britanci spremali da praznik proslave u krugu porodice, Pistolsi su odlučili da organizuju dobrotvornu žurku za djecu vatrogasaca i rudara koji su u to vrijeme štrajkovali. Žurka je održana britanskom gradu Hadersfildu.
Ispostavilo se da je ovaj popodnevni nastup, zajedno sa večernjim koncertom uz odrasle pankere u publici, posljednji bendov nastup u Velikoj Britaniji. Nakon nekoliko sedmica, Pistolsi su otišli put Amerike, gdje su održali niz svirki na kojima ih je pratila loša sreća, a nakon kojih su se i raspali. Ubrzo potom, Sid Višes (Sid Vicious) je preminuo od predoziranja heroinom.
Na dječijem koncertu, Džon Lajdon (John Lydon) je dijelio majice, bedževe, ploče i postere. Održalo se takmičenje u pogo plesu, a nagrada je bio skejtbord. Disko muzika je svirala sa zvučnika, a bila je tu i velika torta, na kojoj je pisalo “Sex Pistols” (borba hranom ne samo da je izbila, već su je članovi benda i ohrabrivali).
Da bi vam bilo jasno koliko je ovo bila velika stvar, morate znati da je u decembru 1977. godine Pistolsima bilo zabranjeno da nastupaju bilo gdje u Britaniji. Ono što bi danas nazvali odazivom zajednice je potpuno suprotno onome što su mediji prenijeli, ocrnivši bend i nazvavši ih prijetnjom zajednici.
Suprotno tome, Lajdon je bio svjestan da bend nije prijetnja nikome osim establišmenta, a ovaj nastup mu je ostao u lijepom sjećanju.
“Fantastično. Ultimativna nagrada. Jedna od meni omiljenih svirki. Bilo je mnogo djece koja bi prasnula u smijeh svaki put kada bismo pjevali stihove ‘fuck this, fuck that’ u pjesmi ‘Bodies’. To je prava reakcija, a ne šok, horor i ‘kako se usuđujete?’. Odrasli donose svoje prljave umove u to. Oni to ne percipiraju na način na koji to rade djeca”, rekao je on.
Režiser Džulijan Templ (Julian Temple) snimio je čitav nastup jeftinom i lošom kamerom, a iako su neki snimci korišteni u raznim dokumentarcima prije, tek je 2013. godine čitav snimak prikazan na britanskoj televiziji, zajedno sa intervjuima odraslih koji su u vrijeme nastupa bili djeca.
Naslovna fotografija: YouTube screenshot
Izvor: Open Culture