Lubejnija Himid (Lubainia Himid)
rođena u Zanzibaru 1954, žiri i radi u Prestonu
Himid je ispisala istoriju ove godine, kada je postala najstarija dobitnica prestižne britanske Tarnerove nagrade, te ujedno prva žena koja nije bjelkinja, a kojoj je ovo priznanje pripalo. Njeni radovi se na efektan način bave temama kolonijalizma, rasizma i predrasuda, poput tradicionalnog britanskog posuđa, koje je Himid ukrasila prizorima ropstva iz doba imperijalnih osvajanja.
Volfgang Tilmans (Wolfgang Tillmans)
rođen u Remšajdu 1968, živi i radi u Berlinu i Londonu
Kada smo već kod Tarnerove nagrade, njemački fotograf 2000. godine postao prvi nebritanac kojem je ona dodijeljena. Punih 17 godina kasnije, velika retrospektivna izložba Tilmansovih djela u švajcarskom Bazelu podsjetila svijet na njegove analogne i digitalne fotografije – pa i one nastale bez upotrebe foto-aparata.
Njideka Akunjili Krozbi (Njideka Akunyili Crosby)
rođena u Enuguu 1983, živi i radi u Los Anđelesu
Rođena Nigerijka, Akunjili Krozbi se na svojim kolažnim slikama, izrađenim upotrebom različitih materijala, tehnika i stilova, bavi prvenstveno pitanjima “afropolitanizma”, odnosno prilagođavanja identiteta Afrikanaca pri njihovoj selidbi u svjetske urbane centre, ali sve češće svoja djela koristi i kao komentar na “usputni” rasizam sa kojim se susreće kao imigrantkinja u SAD.
Džej Ar (JR)
rođen u Parizu 1983, živi i radi u Parizu i Njujorku
Poznat po svojim humanističkim i društveno-kritičkim radovima u otvorenim prostorima u kojima se sukobljavaju različite kulture, fotograf i street art umjetnik iz Pariza je svijet ove godine zadivio na razne načine – od Kikita, gigantskog meksičkog “dječaka” koji je “provirio” preko sporne američko-meksičke granice u blizini San Dijega, do dokumentarca “Lica/Ljudi” (“Visages, villages”), snimljenog zajedno sa iskusnom Agnes Vardom, koji je nagrađen u Kanu i sada cilja Oskara.
Barbara Kruger
rođena u Njuarku 1945, živi i radi u Njujorku i Los Anđelesu
Uticajna umjetnica prepoznatljivog stila već je mnogo postigla u svojoj karijeri, a tokom 2017. godine je samo izložbama poput onih u Vošingtonu i Berlinu podsjetila art svijet na svoju važnost i svoj doprinos. Amerikanka koja je odavno zakoračila među mejnstrim publiku, formatima kakvi su bilbordi i majice, ove godine se oprobala prvi put i u sferi performansa, a bez obzira na njegov pomiješan prijem kod posjetilaca, ostaje jedno od najvećih živih imena umjetnosti.
