“Da li još uvijek vjerujete u mene?”, slušaoce pita na pjesmi “Believe” sa ovogodišnjeg albuma “Revival” američki reper kojeg zaista ne treba predstavljati.
Sa karijerom koja traje duže od dvije decenije, titulom najprodavanijeg muzičara 21. vijeka, nevjerovatnim brojem nagrada, te sa planetarno popularnim hitovima kao što su pjesme “Stan”, “My Name Is” i “The Real Slim Shady”, Eminem je neko čije je ime neizostavno kada se priča o velikanima rap umjetnosti.
Krajem 20. vijeka, kada su hvalisave, gangsta rap pjesme i kultura uličnih bandi bile ono što je javnost povezivala sa hip hopom, Maršal Meders (Marshall Mathers) je na scenu došao poput šamara.
Uz iskreno smiješan humor, koji je nerijetko šokirao slušaoce, Eminem je kroz svoje albume pružao uvid u neke negativne strane popularnosti i uspjeha, davao određen stepen socijalne kritike, te je – dok je u isto vrijeme, bez dlake na jeziku, kritikovao sve i svakoga – često fokus te kritike okretao ka sebi samom, time radeći nešto svježe i nešto što je reperima tog doba bilo nezamislivo.
Sve te aspekte svoje ekspresije, on je svijetu predstavljao kroz izrazito precizan i kreativan način rimovanja, te kroz vještinu pričanja priče do tada neviđenu u repu.
Svi pomenuti faktori, plus tri nevjerovatna albuma koja je izbacio u periodu između 1999. i 2002. (“Slim Shady LP”, “Marshall Mathers LP” i “The Eminem Show”) doveli su do toga da je Eminem ozbiljan kandidat za najvećeg svih vremena…ili je to pak bio?
Petnaest godina i četiri albuma nakon “Eminem Show-a”, Slim Shady je sve češći predmet podsmijeha, što u krugovima rap fanatika, što kod usputnih slušalaca.
Njegov posljednji projekat, već pomenuti album “Revival”, posljednji je u nizu ćoraka koje je Eminem izbacio u protekloj deceniji, te su na njemu njegovi glavni nedostatci izraženi do maksimuma.
A kao neko ko je uz Eminemovu muziku odrastao i neko ko ga još uvijek smatra za jednog od najvećih, te stvari ne mogu da ne prokomentarišem.
1. Produkcija i matrice
Sve učestalije mišljenje je da su producenti Rik Rubin (Rick Rubin) i Alex Da Kid najgora stvar koja se Eminemu desila nakon zavisnosti.
Trend započet na albumu “Recovery”, nastavljen na “Marshall Mathers LP2” i konačno zacementiran na “Revival-u” je trend zaista očajne produkcije. Nevjerovatno je da muzičar Maršalovog kalibra dopušta da se na njegovim albumima nalaze pjesme koje i dalje zvuče kao demo verzije.
Miksevi su blatnjavi i zamućeni, Eminemov vokal ponekad neobjašnjivo pada u drugi plan, a ono što je zaista neizostavno u rep produkciji – bas tonovi – često je potpuno izostavljeno.
“Sprženi” miksevi kojima nedostaje dinamika su učestala pojava. Sam izbor matrica, tj. bitova, druga je, ali jednako tužna priča.
Eminemovim uticajem, uticajem producenata, izdavačkih kuća ili pak kombinacijom svih tih uticaja, Slim Shady se ovdje, kao i na prošlom projektu, fokusira većinom na klišeične rep-rok instrumentale, koji uglavnom zvuče kao Rubinovi pokušaji da Eminema pretvori u niskobudžetnu verziju Beasty Boys-a.
Apsurdna je i količina momenata u kojima producenti (najčešće Rubin) pribjegavaju semplovanju poznatih rok pjesama muzičara kao što su Džoun Džet (Joan Jett) ili bend The Cranberries. Svaki od njih zvuči veoma otrcano i nemoguće je oduprijeti se utisku da je urađeno “samo da se ispusti iz ruku.”
Producenti koji su bili uz Maršala tokom njegovog vrhunca rijetko kada pokazuju svoje lice. Na primjer, Dr Dre, koji je ovdje potpisan kao izvršni producent, radio je zapravo samo na jednoj pjesmi, i to na svojevrsnom skitu koji traje čitavih 26 sekundi.
Produkcijski najgore pjesme na albumu: “Remind Me”, “Need Me”, “Tragic Endings” i “Bad Husband”
Produkcijski najbolje pjesme na albumu: “Castle”, “Framed” i “Offended”
2. Flow
Još jedna stvar koja je meta kritika, a koja nažalost eksponencijalno raste u učestalosti i intenzitetu, famozni je isprekidan flow.
Eminem, kao neko ko će ostati upamćen po preciznom, tehnički superiornom rimovanju, koje je u isto vrijeme pamtljivo i pjevljivo klizi preko matrica, u posljednje vrijeme bira da repuje kao robot.
Čudne pauze u stihovima, često tokom izgovora jedne riječi, ne dopuštaju slušaocu da uz pjesme klima glavom. Uz to, slušaoca iz takta, takođe, neizbježno izbacuju i neprirodno naglašeni slogovi, te pogrešno izgovorene riječi, sve zarad tehnički savršenije rime, koja prečesto zvuči “nategnuto” do bola.
Činjenica je da je Eminem praktikovao iskrzan flow i prije, međutim drastično rjeđe i funkcionalnije, dok je izvijanje riječi radi rime, nešto po čemu je takođe poznat, bilo mnogo neprimjetnije i prirodnije.
Pjesme sa najgorim flow-om na albumu: “Chloraseptic”, “Like Home”, “Believe” i “Offended”
Pjesme sa najboljim flow-om na albumu: “Castle”, prva polovina “Untouchable”, “Framed” i “Arose”
3. Saradnje i gostujući muzičari
Na YouTube-u postoji mnoštvo klipova u kojima širok spektar repera, od kojih su neki aktuelniji od drugih, govori o Eminemu. Svi oni za njega imaju striktno riječi hvale i divljenja, te ga nerijetko navode kao jednog od glavnih uticaja.
Neshvatljiva i apsurdna činjenica je da, pored svog poštovanja koje Eminem ima na sceni i prilike da sarađuje bukvalno s kim god da želi, na “Revival-u” ne postoji ni jedna funkcionalna hip hop saradnja.
Najbliže tome je već pomenuta pjesma “Chloraseptic”, na kojoj gostuje, u najbolju ruku, prosječan reper Phresher, a on čak nema ni svoj vers, nego je tu u službi određene forme refrena koja se u hip hopu naziva hook.
Pored zaista osjetnog nedostatka hip hop saradnji, na albumu se nalazi osjetan višak gostujućih pop muzičara.
Većinom neinspirisani i lijeni hook-ovi koje izvode pop zvijezde kao što su Rijana (Rihanna), Sia, P!nk, Skylar Grey i njima slične, poprilično su velika mrlja na Eminemovoj karijeri još od albuma “Recovery” i pjesama poput “Love The Way You Lie”.
Nakon što je svijet na prvom singlu sa ovog albuma, pjesmi “Walk On Water”, čuo Bijonse (Beyoncé), očekivano je bilo da će se na njemu naći određen broj ovih saradnji, međutim što je previše, previše je.
Pjesme sa najgorim saradnjama na albumu: “Need Me (ft. P!nk)”, “Nowhere Fast (ft. Kehlani)” i “Like Home (ft. Alicia Keys)”
Pjesme sa najboljim saradnjama na albumu: “Castle (ft. Liz Rodrigues)”, “River (ft. Ed Sheeran)” i “Walk On Water (ft. Beyonce)”
4. Lirski sadržaj i tematski fokus
Jedan od Eminemovih saradnika rekao je, prije objavljivanja albuma, da se na njemu nalazi nešto za svakoga. Po jedna ili dve pjesme iz svake ere i u svakom stilu u kojem se veliki Slim Shady obreo, kako bi se zadovoljio što veći broj fanova i kako bi “Revial” poslužio kao neka vrsta magnum opusa.
Nažalost, to nije slučaj. Umjesto neke fore “Greatest Hits” albuma, dobili smo haos.
Prva pjesma postavlja izrazito retrospektivan i osvješten ton u kojem Eminem zvuči ogoljenije no ikada, iskreno, skromno i nadasve zrelo.
Ali, taj tok albuma prekidaju pjesme sa ekstremno lošim i neprimjerenim šalama i izjavama, koje bi možda i mogle proći da ne izlaze iz usta nekoga ko se približava 50. rođendanu. One čak i nisu u maniru uvredljivog, neprilagođenog i buntovnog Slim Shady-a koji pokazuje srednji prst sistemu, nego zvuče više kao njegova loša parodija.
Taman kada se čovjek prekanališe na taj koncept, presijecaju ga veoma pompezne i klišeične patriotsko-političke numere. One, iako nose smislene poruke i izriču validne stavove, zvuče vrlo plitko i u kontekstu albuma nemaju neku težinu, s obzirom na to da im prethode pjesme o serijskom ubijanju i sa forama o dijareji.
Kada se slušalac, već zamoren, prebaci u to raspoloženje, pjesme o neuspjelim vezama dolaze jedna za drugom, kao rafal, svaka već viđena i svaka gora od prethodne.
Većina stvari sa kojima je Eminem bio svjež i originalan, sada zvuče prerađeno i dosadno.
Jedine dvije funkcionalne tematske cjeline su prve dvije pjesme (kontrast ranjivosti i ponosa), te posljednje dvihe (retrospektivne numere, napisane kroz pisma ćerkama i uspomene iz bolničkog kreveta).
Sve između je, blago rečeno, nered.
Lirski najgore pjesme na albumu: “Remind Me”, “Framed”, “Heat” i “Offended”
Lirski najbolje pjesme na albumu: “Castle”, “Arose”, “Walk On Water” i “Believe”
Ruku na srce, većina ovih zamjerki je, isto kao i sama muzika, izrazito subjektivna.
Nakon svega što je prošao, Eminemovi fanovi trebalo bi da budu zahvalni na novoj muzici kroz koju, uprkos svemu, još uvijek isijava intenzitet i žar umjetnika.
I stvarno, neko ko je u svakom pogledu imao bogatu i ostvarenu karijeru ima pravo da radi muziku kakvu želi, bez da pridaje značaja tuđim mišljenjima i idejama o tome šta bi ona trebala da bude.
Za to ga nemamo nikakvo pravo kriviti!
Međutim, ono što je istinski razočaravajuće nije činjenica da je ovo vjerovatno najlošiji Marshalov album, nego činjenica da nam je na par zlatnih momenata na “Revival-u” pokazao da on i te kako još uvijek može napisati emotivnu, snažnu i kvalitetnu rep pjesmu, ali da to iz nekog razloga bira da ne radi.
Jedino čemu se možemo nadati, kada ovaj album preslušamo i ostavimo po strani, jeste da će neko od ljudi koji na Eminema imaju uticaja, ili čak sam Eminem, čuti i shvatiti mnoge konstruktivne kritike, te da ćemo u narednih par godina dobiti album kakav znamo da je Maršal Meders sposoban da napravi.
Najgore pjesme na albumu: “Need Me”, “Remind Me” i “In Your Head”
Najbolje pjesme na albumu: “Castle”, “Arose” i “Walk On Water”
Naslovna fotografija: YouTube screenshot
