Praznična sezona je pravo vrijeme da se prisjetimo jednog od najvoljenijih strip likova – Čarlija Brauna i njegovog ljubimca Snupija.
Stotine novina širom svijeta svakodnevno objavljuju avanture “Peanuts” družine i tako već šest decenija. Iako nas je Čarlijev kreator Čarls Šulc (Charles Schulz) nažalost napustio, njegovo djelo živi dalje. Po uspjehu malo ko može konkurisati Šulcu, koji se nalazi u društvu rok zvjezda na listama ljudi koji najviše posthumno zarađuju. Šulc je još za života ostvario poslovno carstvo (industriju igračaka), a da nije ugrozio kreativnu kontrolu nad svojim čedom. Mislim da bi mu pozavidjeli i Džordž Lukas (George Lucas) i Sten Li (Stan Lee).
Danas pričam o prvom animiranom projektu po njegovim stripovima, a to je božićni TV specijal iz 1965. godine. Jednostavnost priče i kompleksni likovi (u Čarlijevom slučaju, iskompleksirani lik) i dan-danas oduševljavaju porodice širom svijeta. Animacija fantastično izgleda za nešto što je staro više od 50 godina.
TV specijal se od početka izdvajao od svih ostalih svojom naglašenom antimaterijalističkom i antikonzumerističkom porukom. Što je pomalo ironično, moram vam priznati, jer je kompanija Coca-Cola iskeširala za ovaj projekat. Jedan od najpoznatijih božićnih crtanih filmova je reklama, ali bolje i to nego da nikada nije ni snimljen. TV kuća koja je producirala i trebala emitovati “Božić Čarlija Brauna” (“A Charlie Brown Christmas”) nije previše vjerovala u uspjeh, i moglo se sve završiti i prije nego što je počelo, da Coca-Cola nije osigurala budžet.
Pri prvim razgovorima o priči za božićni specijal, Šulc je iznio ključne ideje: školska predstava koju režira Čarli Braun, malo zaboravljeno drvo i poruka o pravoj ideji Božića, rođenju Isusa Hrista. Danas je klasična scena u kojoj Linus citira Bibliju, što je bilo nečuveno tada. Zamislite božićni TV specijal koji je čak o Božiću. Svi su prigovarali Šulcu zbog njegovog kreativnog izbora; od saradnika na projektu do studija i sponzora, svi su ponavljali isto – da je crtić previše religiozan. Ali, Šulc, koji je od malih nogu bio učenik Biblije, nije htio da odustane. Tada je govorio: “Ako mi to ne uradimo, ko drugi to može“. Šulc je bio beskompromisan.
Druga stvar na kojoj je Šulc insistirao jeste da se koriste isključivo dječiji glumci. Nije htio da čuje odrasle glasove u svom remek-djelu. Prvi problemi su se brzo pojavili, jer većina djece je bila toliko mala da nisu znali ni mogli uopšte da pročitaju scenario. Šulc ponovo nije odustajao, jer je želio iskrenost i nevinost dječijeg glasa.
Muzika je takođe bila sastavni dio uspjeha ovog crtanog. Zaposlen je Vince Guaraldi Trio i njihova džez muzika će ostati upamćena i van crtića. Štaviše, muzički album “Božić Čarlija Brauna” će postati, ne samo najuspješniji album trija, nego i jedan od najprodavanijih albuma džez muzike svih vremena. Klasik, šta da vam kažem. Šulc je prezirao muziku kada ju je prvi put čuo, ali nije mogao ni on sve da zna.
Šulcovi likovi su bili noćna mora za animatore. Velike glave sa puno facijalnih ekspresija su zahtjevale puno vremena i truda, a čak i tad rezultati nisu bili zadovoljavajući. Zato je donesena odluka da sve akcijske sekvence pripadnu Snupiju. Ikonični pas je dobio svoju prvu priliku na TV ekranima da pokaže svoju magiju i da ga zavole generacije gledalaca.
Od prvog pokazivanja, u 1965. godini, “Božić Čarlija Brauna” je postao instant hit. Procjenjuje se da je tada pola američkog stanovništva koje je imalo TV u kući pogledalo ovaj specijal. Studio, iako sekunde nije vjerovao u ovaj projekt, zadovoljno je trljao ruke i odmah su naručena četiri nova “Peanuts” TV specijala. U sljedećih pedesetak godina snimljeno je skoro 50 crtanih filmova sa Čarlijem Braunom i Snupijem, ali božićni specijal se i dalje prikazivao svake godine. Postao je klasik žanra.
Još jedan trend je pokrenuo Čarli Braun, nakon uspjeha božićnog specijala. Tačnije, uništio je jedan trend. U šezdesetima su u Americi na vrhuncu popularnosti bile aluminijumske jelke, ali nakon iskrene božićne priče Čarlija i njegog izbora pravog drveta, a ne umjetne kopije, gledaoci su se odlučili na isti potez. U par godina prikazivanja “Božića Čarlija Brauna”, industrija aluminijumskih jelki je uništena.
Tvrdim da je to najboljih 25 minuta koje možete potrošiti svake praznične sezone i nećete se pokajati. Onima koji žele da čuju koju riječ više o Šulcu, preporučujem dokumentarni film “American Masters: Good Ol’ Charles Schulz”. Uživajte u praznicima.
Sve fotografije: printscreen
