Eyot – Innate (Ninety and Nine Records)
Bićemo dovoljno lijeni da vam skrenemo pažnju na ovaj album (i bend) tako što ćemo vam otkriti da je za njegovo snimanje i miksovanje bio zadužen Stiv Albini (Steve Albini). Da, mislimo na čovjeka koji je radio sa izvođačima kao što su The Pixies, Mogwai, PJ Harvey i Nirvana.
Četvrto izdanje benda iz Niša, nazvano “Innate”, donosi raspon uticaja, od džeza, preko roka, pa sve do suptilno uklopljenog muzičkog etno naslijeđa regiona, a sve ovo dovelo je do toga da su dobili nadimak “Nirvana of jazz”. Tradicionalne harmonije protežu se kroz cijeli album, a upravo povremeni sudari sa pankom ili (prog) rokom, donose onaj prepoznatljivi pečat grupe Eyot, koja na ovaj način lako spaja Istok i Zapad.
Brigand – Daleko je Vavilon (Black Planet Records)
Debitantski album “Zaplešimo grešnici” ustoličio je Brigand kao beskopromisni rok sastav alternativnog usmjerenja, a da pritom ovu odrednicu koristimo u svakom njenom značenju. Nakon četiri godine, Brigand nas je razdrmao izdanjem “Daleko je Vavilon”, kvalitetnim albumom, koji je dostojan starijeg brata.
Nove pjesme su žestoke, dok se kreću u rasponu između alternativnog i nojz roka, koketirajući sa stoner i sladž metalom. Tekstovi frontmena Velibora Nikolića možda isprva djeluju isuviše hermetično, ali se, u suštini, radi o strateški jasno odabranim pjesničkim slikama, kao recimo u numeri “Sloboda u tvojim očima”: “Slažem trepavice proverenom merom / Od Sunca pravim leptira / I vrištim tvoje ime u njegovim krilima”. Naša preporuka je da album preslušate od prve do posljednje pjesme (u komadu, je l’), jer danas ne polazi za rukom baš svakome da album zvuči kao slagalica bez izgubljenih dijelova.
Jinx – Pogrebi i pomiriši (Dallas Records)
Premda neće dobaciti daleko kao prethodni Jinx albumi, “Pogrebi & pomiriši” je vjerovatno njihov najbolji album. Ako ne najbolji, onda je ovo potpuno sigurno njihovo najzrelije izdanje, što se odražava kroz tekstove za koje je bio zadužen Coco Mosquito i koji su nabijeni nostalgijom generacije sredovječnih, ali takođe i aktuelni.
Jinx ne izmišljaju toplu vodu, niti se trude da idu pod ruku sa trendovima, pa tako ne idu niz dlaku mlađoj publici, koja pop muziku drugačije percipira u odnosu na ono kako je vidi i izvodi ovaj bend. Upravo iz tog razloga prošle godine nije izašao nijedan album koji bismo mogli uporediti sa “Pogrebi & pomiriši”, a to je samo po sebi dovoljno da se Jinx nađu na ovoj listi.
Moskau – Violence & Sorrow (samostalno izdanje)
Evo nam još jednog dvostrukog albuma. U pitanju je izdanje “Violence & Sorrow”, a potpisuje ga hrvatski art kolektiv Moskau, što donekle govori šta možete očekivati od njega. Ovo je najhrabriji potez benda do sada i prava je majstorija bila napraviti ovako dobar album, koji klizi na samoj ivici pretencioznosti.
Baš zato je “Violence And Sorrow” nešto najbolje što je Moskau do sada stvorio, našavši stabilnu umjetničku podlogu za svoj rad u sadašnjosti, dok se bavi urbanim legendama, biblijskim motivima i, baš kako naziv albuma, kaže – tugom i nasiljem. Iz pojedinih pjesama prosto sija mrak na tragu Nika Kejva (Nick Cave), ali dovoljno autentičan i “drugačije mračan”.
Žen – Sunčani ljudi (Moonlee Records)
Kraj prošle godine je obilježio četvrti studijski album, “Sunčani ljudi”, zagrebačkog benda Žen. Iako ova četvoročlana ekipa izbjegava žanrovsko etiketiranje (kao i većina bendova, uostalom), njihovo aktuelno izdanje donosi nam drim pop numere u zagrljaju sa indi i post rokom.
Ako se ima na umu šta smo sve do sada nabrojali, jasno je da je 2017. bila veoma plodonosna godina, a Žen su i te kako doprinijele toj činjenici. Iskustvo je na njihovoj strani, a tome, u kombinaciji sa umjetničkim porivima, možemo da zahvalimo što su pred nama “Sunčani ljudi”.
