Jonathan – To Love (samostalno izdanje)
Ime Jonathan je sada već dobro poznato onima koji prate alter i indi scenu regiona, a ovaj petočlani bend važi za omiljeni kod gore spomenute publike. I to, naravno, nije nimalo slučajno. Svoju poziciju su momci strpljivo gradili, isporučujući kvalitet na nivou onoga kakav se očekuje od mnogo, mnogo većih bendova. To su još jednom dokazali mini-albumom “To Love…”, koji je, u stvari, samo prvi dio priče, koja će biti kompletirana pod nazivom “To Love… Or To Hold”.
Riječki sastav lagano je pokorio matičnu zemlju debitanskim albumom “Bliss”, a čini se da je sada napokon vrijeme da se taj talas prelije i na ostatak regiona, izvan broja ljudi iz prve rečenice. Kada preslušate “To Love…”, shvatićete zašto.
Mayales – Simbol za sunce (Aquarius Records)
Razapet između drim popa i alternativnog roka, stigao nam je album grupe Mayales “Simbol za Sunce”. Koristeći se zvukom koji je obilježio zlatno doba prošlog vijeka, ali uz savremenu produkciju, Mayales spretno prave most između prošlosti i sadašnjosti, koristeći se idealnim trenutkom za ovakav omaž.
Ukratko, ovo je jedno od onih izdanja koja se slušaju zatvorenih očiju i koja će vas provozati oblacima, a kada se spustite na zemlju… Da, u pitanju je tzv. spirit lifter, nakon kojeg ćete poželjeti još jedan krug, jer ovo nije bilo kakva pop muzika, već ona njena izmještena, pomalo uvrnuta strana, a opet nedovoljno da bude eksperimentalni pop. Dakle, taman.
Bitipatibi – Lešnici divlji 2 (samostalno izdanje)
Una Gašić sa pridružnim članovima čini Bitipatibi, beogradski drim pop sastav, koji nas je ovoga puta obradovao nastavkom uspješnog prvenca “Lešnici divlji”, a zove se – “Lešnici divlji 2”. Iako djeluje da je u pitanju neinspirativno ime, zapravo se radi o sasvim logičnom izboru, jer novi album, ne samo da je ravnopravni nasljednik prvenca, već sa njim fukcioniše kao jedno. Uostalom, pokušajte da izmiješate numere sa oba izdanja i biće vam jasno o čemu govorimo.
Una je autorka svih pjesama, a njen nježni vokal i uopšte senzitivna atmosfera albuma kupiće vas i hipnotisati na prvo slušanje. Ko, uostalom, može da pjeva o malim betmenima ili o Sunđeru Bobu, a da istovremeno ne zvuči u najmanju ruku smiješno, ali da pritom zvuči kao rokenrol? O tome vam pričamo.
Crvi – Piše nam se dobro (Gezellig Records)
Bend je sasvim ispravno odabrao naziv albuma, premda znamo da im to nije bio cilj. Naime, ovo izdanje važi za jedno do iščekivanijih, i to je jedan od razloga zašto se našlo na ovoj listi (a ne drugoj, koja je u pripremi) i definitivno im se piše dobro, makar oni upotrebljavali ovaj naziv krajnje ironično.
Alternativni rok sa indi šmekom klizi tako prirodno i jednostavno kroz svih osam pjesama, da je pomalo čudno kada imate na umu da slušate debi, a ne recimo treći album Crva. Beogradska alter scena počinje da budi region, a Crvi su plastični dokaz toga. Pardon, samo jedan od dokaza.
Nežni Dalibor – U slojevima (Odličan hrčak)
Nežni Dalibor, jedni od predstavnika nove srpske scene, zaključili su proteklu godinu izdanjem “U slojevima”, svojim četvrtim studijskim albumom. Pored toga što prvi put ima novog producenta, osjetno je da je bend igrao na sigurnu kartu, što uopšte ne mora da se tumači kao negativan potez. Istinu govoreći, promjene u njihovom zvuku su minimalne, ali postoje i veoma su suptilne.
Pored njihovog pop rok izraza sa tragovima panka, dočekaće vas angažovani tekstovi, jer o čemu drugo mlad čovjek na Balkanu danas može da razmišlja: “Ono što je mi čekamo dan / Kad teći će sve uzbrdo / Sve će teći i život će teći uzbrdo”. Pametnome dosta.
