Na čudan način prolazi vrijeme u Drvengradu. Sa jedne strane mislim “evo već je treći dan festivala”, a sa druge imam osjećaj da sam ovdje već godinama.
Dane više ne zovem po imenima, jer u suštini i ne znam koji su, već po projekcijama filmova. Tako je sinoć bio dan “Pjesme jezera Svej“ (“The Song of Sway Lake“) i “Sunca koje može da pomjera planine“ (“Sunshine That Can Move Mountains“), i kakav je to tek dan bio! Ali, krenimo od početka.
Prva na dnevnom redu je bila zakazana radionica sa Paolom Sorentinom (Paolo Sorrentino), koji je iznova oduševio posjetioce. Pouka njegovog predavanja je veoma jednostavna, a to je da treba raditi ono što vas zabavlja. Za svoje filmove je rekao da su tragični samo onda kada on ne uspije da budu smiješni, jer mu je to uvijek polazni cilj. U skladu sa tim bira i glumce, ne obraćajući mnogo pažnje na talenat, već gledajući na to da li je osoba humoristična, a, kako kaže, ispostavilo se da su baš takve osobe u većini slučajeva veoma talentovani glumci i glumice.
Otkrio nam je i tajnu kako se odlučio na to da postane režiser – i ne, nema tu neke velike filozofije, već je shvatio vježbajući gitaru da nikada neće biti dovoljno vješt da bude cijenjen u tome, a bio je isuviše lijen da mnogo vježba. Tako je otkrio režiju, kao zanimanje kojem nije potrebna određena vještina, pa se odlučio na taj poziv. Kasnije je, naravno, shvatio da režija nije tako naivna kao što je prvobitno smatrao, ali ono što ga je odvelo u njenom smjeru je čista ljenost.
“Pjesma jezera Svej“ je bila prva projekcija dana, i to u sali Stenlija Kjubrika (Stanley Kubrick). Režiser Ari Gold se obratio publici prije početka filma i rekao im da će biti u baru nakon projekcije, ukoliko neko ima nekih pitanja ili dilema, te je i više nego spreman da na njih odgovori. Upravo ovakav pristup je ono što izdvaja Küstendorf od većine filmskih festivala.
Vrhunac dana je (naravno, radi se o ličnom doživljaju) bila projekcija filma “Sunce koje može pomjerati planine“, jer se radi o vizuelno prelijepom filmu, koji kroz jednostavnu dramaturšku postavku priča univerzalnu priču sa mnogo dubljim značenjem. Recenziju ovog filma očekujte uskoro, a za sada mogu samo toplo da ga preporučim.
U razgovoru sa rediteljem i producentkinjom filma nakon projekcije saznali smo da se radi o niskobudžetnom filmu za kineske uslove, te da je već osvojio pet nagrada u pomenutoj državi.
Najbitniji dio festivala je svakako takmičarski program, koji se prikazivao u večernjim satima. U prvom bloku imali smo priliku pogledati filmove “Blaga noć” (“A Gentle Night”) Ći Janga (Qui Yang), “Na sreću” (“Fortunately”) Pjotra Januškjevića (Piotr Januszkiewicz), “Lup” (“Loop”) Matije Gluščevića, “Trubadur u nevolji” (“The Troubled Troubadour”) Sebastijana Simona (Sebastien Simon) i Foresta Ijana Estlera (Forest Ian Estler).
Za dobru atmosferu na kraju večeri, pobrinuo se sam Emir Kusturica. Sa bendom No Smoking Orchestra je oduševio publiku, koja ih je nekoliko puta zvala na bis.
Danas su na repertoaru filmovi “Breza” Ante Babaje, “Posljedice ljubavi” (“The Consequences of Love”) Paola Sorentina i “Vijernost” (“Racer and the Jailbird”) Mihaela Roskama (Michaël R. Roskam), nakon koje će uslijediti i radionica sa režiserom. Tu je i takmičarski program festivala, kao i muzički nastupa trija Vlatka Stefanovskog.
Naslovna fotografija: Sonja Savić / Bosonoga.com
