Premda nije baš tipično da muzičke grupe obilježe deceniju postojanja tek drugim studijskim izdanjem, ovdje govorimo o bendu iz Banjaluke, pa argument o nekoj redovnoj izdavačkoj aktivnosti brzo biva izbijen iz ruku opštepoznatom situacijom o nedostatku adekvatnog lokalnog lejbela koji bi imao smjelosti stati iza izvođača tzv. gitarske muzike.
Zbog ovih i vjerovatno još sijaset razloga, banjalučki sastav Važno obavještenje je 10. rođendan proslavio objavljivanjem novog izdanja (kako rekosmo, drugog), naziva “Posljednji pozdrav na putu za raj”.
Iako je grupa promovisala ovo izdanje živom svirkom na posljednjem izdanju Demofesta, u medijima nećete naći maltene nikakvu informaciju da je album, kako stoji na zvaničnom sajtu benda, uopšte izašao. Ipak, riječ je tek o EP izdanju, iako se na njemu nalazi pet pjesama (dakle, po nekim definicijama, “čak” jedna više preko granice za EP).
Već prva kompozicija, koja nosi naziv “Starenje”, upoznaće vas sa novitetima u zvuku benda, koje donosi kompletan “Posljednji pozdrav na putu za raj”. Preciznije, za razliku od debi albuma, bend je unekoliko spustio loptu i usporio stvari, pa je poskočne ska ritmove zamijenio pop rok linijama sa uticajima melodičnog panka. Podvučena pasažima klavijatura i duvača, numera koja otvara izdanje bavi se problematikom pukog materijalnog bitisanja na ovom svijetu te je kroz proces starenja suprostavljena onome neminovnom sa čime ćemo se svi na kraju suočiti – smrću. Ipak, ovo kao krajnji život ne dolazi u obzir (kao da uopšte možemo birati), jer je još uvijek jeftinije ostati živ nego umrijeti, što nam Obavještajci jasnu daju do znanja u refrenu: “Kako da umrem na ovu skupoću / Sanduk košta k'o da zlatni hoću”.
“Zabavniji” dio je da su muke ovozemaljske, predstavljene kroz vizuru tipičnog balkanskog biznismena iliti gazde “dobrotvora”, koji je onom daleko brojnijem i siromašnom puku omogućio zaposlenje, jer “bolje im je ‘vako, neg’ da sjede kući”. Pa, makar i ne dobijali platu, je l’. Jer, skupo je isplaćivati plate, a kamoli napustiti ovaj svijet.
Ako niste bili sigurni na koje izvođače vas podsjeća zvuk Važnog obavještenja, tu eventualnu dilemu će vam otkloniti pjesma “Krediti”, koja se bavi najomraženijom rječju u regionu (a zašto ne i šire). Konkretno, ova numera bi se mogla opisati kao “kako Mile Kekin misli da treba da zvuče pjesme Zabranjenog pušenja”, u kojoj se kredit uzdiže na pijedestal mirotvorca, jer dok rata kredita visi iznad glava korisnika istog, kome je još do bavljenja “trivijalnostima” poput, recimo, nacionalizma.
I ostatak EP-ja jednako tekstom i muzikom donosi snažne i očigledne uticaje Hladnog piva i Zabranjenog pušenja, dok Važno obavještenje bukvalno balansira između ova dva izraza. Pored spomenute “Krediti”, to je najočiglednije u dvije ljubavne numere. Dok “Drugi ritam” naginje sarajevskoj pop rok školi, “Hoću da si tu” sasvim jasno rifologijom i aranžerskim potezima dočarava onaj punky zvuk na koji su nas pomenuti Zagrepčani navikli kada su se preslili u mejnstrim ex-Yu rok scene.
Pjesma “Posljednji pozdrav”, koja zaključuje kratko istoimeno izdanje, najpamtljivija je i vjerovatno najbolja numera EP-ja. Iako je tekst građen na opštim mjestima i možda pomalo očekivanim sintagmama, pjesma se (ne)namjerno zakačila za aktuelnu temu koja se odnosi na mlade, koji napuštaju zemlju u potrazi za nekim svojim komadom raja i tako dobila na svojoj težini. Takođe, ovo je jedna od onih numera za koje možete tvrditi i dati ruku da je napravljena u Banjaluci.
Kad smo već kod toga, album je sniman u banjalučkom studiju Digital Boyler, za njegovu produkciju bio je zadužen Ninoslav Tiki Dobrijević, dok sam bend čine Slobodan Lazičić (vokal i gitara), Ðorde Knežević (vokal i gitara), Stanko Raljić (bubanj), Nikolina Devura (violina) i Mihailo Savić (bas gitara).
Kada se podvuče linija, radi se o kvalitativno ujednačenom izdanju, bez većih oscilacija. Osjetan je napredak u sviračkom smislu. Violina je, kao najprepoznatljiva zvučna slika benda, svedena na potrebni minimum, tako da je sada zadužena za bojenje aranžmana iz pozadine. Sa druge strane, najveći nedostatak EP-ja je činjenica da se Važno obavještenje drži zone komfora, oslanjajući se na već isprobana i dokazana harmonska rješenja, iako se radi o veoma mladoj ekipi koju ne bi “ubilo” malo eksperimentisanja sa zvukom ili npr. koketiranje sa nekim drugim (netipičnim) žanrovima i izvođačima.
Granice služe da se pređu i da se barem vidi šta je sa druge strane, pa makar se nakon toga vratili u sigurnu luku, tamo gdje uvijek čeka dobro poznat teren.
