“I did not hit her, it's not true, it's bu….it, I did not hit her, I did not. Oh hi Mark.“
I već nakon nekoliko dana od prvog prikazivanja, bilo je teško izbjegavati ovu poznatu rečenicu u običnim razgovorima. Pa i sada, 15 godina nakon što je Tommy Wiseau svoju “Sobu” (“The Room“) stavio na listu kultnih filmova (ne iz onih uobičajenih razloga), pitanjima kako i zašto se to moglo desiti nema kraja.
Ono što je trebala biti ljubavna drama, ubrzo je kontrashvatanjem pretvoreno u jednu od najboljih ili najlošijih komedija ikada. “The Room“ jednostavno ne poznaje granice sredine – ne može biti osrednji, ne može biti dobar, ne može biti smiješan, a ne može biti ni loš. Epiteti koji ga opisuju iz krajnosti u krajnost konačno su se uskladili, opisavši ga kao “najbolji najgori“ film ikada snimljen ili “Građanin Kejn” (“Citizen Kane“) užasnih filmova. Međutim, ljudi se i danas zabavljaju amaterskom glumom, dječijim zapletom i dijalogom koji je Tommy Wiseau ponosno kreirao. Izgleda da šest miliona uloženih u stvaranje filma ipak nije bilo uzalud.
Šta se dešavalo prije nego što su snimljene prve scene, kako se odvijao proces snimanja i još mnogobrojne misterije i dalje čekaju na svoj odgovor. Djelić nam je ponudio James Franco (Tommy Wiseau), u svom filmu “The Disaster Artist“, za koji nije potrebno spominjati kome je posvećen. On je koracima Tommya ušao u uloge i režisera, i glavnog lika. U pomoć mu je priskočio brat, Dave Franco (Greg Sestero), koji glumi Wiseauovu glavnu podršku i suvozača na njegovom epskom projektu. Dakle, ovo će biti priča koja odgovara na pitanja (čak ni pojedini odgovori nemaju smisla) o tome šta je “The Room“ trebao biti, ali i zašto to nije.
Sve počinje par godina prije svečane premijere, kada se Tommy i Greg upoznaju na časovima glume. Greg postaje fasciniran Tommyem, kako njegovom pojavom, tako i njegovim razmišljanjima, pa njih dvojica donose odluku da se presele u Los Anđeles, i na taj način započnu svoju karijeru te konačno ostvare svoje snove. Iako zvuči jednostavno, plan se ne odvija željenim putem, pa Tommy preuzima stvari u svoje ruke. Sam piše scenario, zajedno sa Gregom pravi audiciju za glumce, tvrdoglavo režira i producira, odbijajući sve savjete pomoćne ekipe, u nadi da će snimiti najbolji film, koji će dokazati Holivudu za šta je on sve sposoban. Mi ćemo pogledati kako je historija ispisana.
James Franco je tjelesno i duhovno ušao u Tommya. Do kraja filma, više puta ćete se zapitati da li gledate Wiseaua ili Franca. Način na koji je pokriven perikom, odglumio njegov akcenat i intonaciju, njegove pokrete, mimiku i facijalne ekspresije, fantastični su. Još jednom se podsjećamo zašto, iako je nekima užasan i čak ga ne prihvataju za ozbiljnog glumca, James Franco ima svašta da ponudi i u stanju je da se uklopi, kako u humorističnu, tako i dramatičnu ličnost.
Od samog početka, zanimljivo ga je i posmatrati i slušati. Mlađi Franco definitivno ide stopama starijeg brata, pa se nadamo da će se uskoro pojaviti u nekim kvalitetnim komedijama. Morate priznati da im je komedija u krvi, bilo da volite ili ne volite njihove dosadašnje uloge i filmove, prokleto dobro znaju nasmijati čovjeka.
Odakle dolazi narcistični samotnjak? Koliko ima godina i odakle mu beskonačni izvor novca? Nažalost, ponovo smo ostali uskraćeni za ove odgovore. Pored egoističnog, kreativnog i “neshvaćenog“ umjetnika, ovdje ćemo dijelom gledati osjećajnog i optimističnog čudaka, koji je odlučio da ostvari ono što je zacrtao, po bilo kojoj cijeni.
“The Disaster Artist“ je zamišljen kao biografska komedija, ali kada malo bolje sagledate okolnosti, primijetit ćete da sa sobom ipak nosi određenu poruku gledaocima. Radi se o otrcanoj “mogu uraditi šta god poželim“ frazi u filmskom svijetu. Ono u čemu je film uspio jeste da prikaže tužniju stranu razvoja događaja i da probudi empatiju u nama. Zadnje scene, koliko god da su smiješne, istovremeno su i beskrajno tužne. Franco tu ne ismijava svoju ličnost, već pokazuje sposobnost i spremnost za daljnju borbu. Wiseau na kraju ipak ostvaruje svoje snove, možda na pogrešan način i možda iz pogrešnih razloga, ali na kraju krajeva, da li je to uopšte i bitno?
Tommy-Greg odnos prijateljske ljubavi i beskrajnog povjerenja posebna je priča, u kojoj smo uživali. Prijatelj za prijatelja, u svim zgodama i nezgodama. Jasno je da će se tužni završetak ipak pretvoriti u onaj sretan, jer koja bi poenta filma inače bila?
S obzirom na to da je scenario napisan po knjizi Grega Sestera i Toma Bissella, dostignut je potpuno novi level cjelokupnog dojma. Rađen po, navodno, istinitim događajima, zabavno je gledati šta se dešavalo dok je nastajao jedan vremenski kult.
“The Disaster Artist“ daje određeni smisao i pojašnjenja, pa je motiv zašto je “The Room“ stvoren mrvicu jasniji nego prije (mindfuck scenario i dalje ostaje njegova najveća misterija). Ova moderna behind the scenes arhiva, kao dodatak originalu, zasigurno neće osigurati doživotni uspjeh i popularnost, ali njihova kombinacija sigurno će se uvijek dobro slagati. Za razliku od prijašnjih filmova koje je James Franco režirao, ovaj je možda najviše komercijalno usmjeren. Ovdje jednostavno nema mogućnosti za tipični humor na koji smo do sada navikli, pa bi neki obožavaoci dobre komedije ipak mogli ostati nezadovoljni ili pogrešno shvatiti film.
“The Room“ će zauvijek biti predstavnik izreke “toliko loš da je dobar“. Ovaj dodatak, koji nam i nije bio toliko potreban, jer je već sve bilo rečeno, uspio nas je zabaviti na kratko vrijeme. Nakon ovoga, gledati Tommyja Wiseaua ponovo neće biti moguće na isti način, jer je tu sada novi smisao. Tommy je definitivno pobjednik, pa makar bio zauvijek neshvaćen i ismijavan.
Naslovna fotografija: A24 / Warner Bros.
