Nije tajna da je dobar horor film teško naći. Treba se pogledati mnogo loših filmova da bi se naišlo na jedan dobar. Vjerovatno je ovo razlog zašto ljubitelji horora preporuke shvataju veoma ozbiljno.
Imajući to na umu, veoma ozbiljno preporučujemo “Ne diši” (“Don't Breathe”).
Priznajemo, prvih 20-ak minuta filma nisu nešto posebno. Tokom njih stičemo neku sliku o radnji i likovima, mada malo više o prvom nego o drugom. Roki, koju igra Džejn Levi (Jane Levy), Aleks, kojeg glumi Denijel Zovato (Daniel Zovatto), i Mani, čiju ulogu tumači Dilan Minet (Dylan Minette) troje su mladih kriminalaca iz Detroita. Način na koji su predstavljeni govori da se ne radi o lošim ljudima, već ljudima koji nemaju perspektive. Kao i mnogi mladi u Detroitu, opterećeni su okolnostima u kojima se nalaze i imaju malo mogućnosti za razvoj. Sa druge strane, ni scenarista i režiser Fede Alvarez nije se mnogo potrudio da ih razvija. Tako je samo Roki dobila dodatnu motivaciju, u vidu mlađe sestre koju želi da spasi od majke alkoholičarke i sudbine slične njenoj. O muškim likovima je malo toga poznato, osim da je jedan klasičan dobrica, a drugi klasičan loš-kul momak.
Mani dobije dojavu o kući u napuštenom dijelu grada, u kojoj živi slijepi veteran, koji je dobio veliku sudsku odštetu nakon što je njegova kćerka ubijena u saobraćajnoj nesreći. Iako Aleks nije oduševljen ovom idejom, jer bi im slijedila veća zatvorska kazna ukoliko ih uhvate, odluči da im se pridruži, pošto će na taj način pomoći Roki, u koju je potajno zaljubljen.
Kada krenu u pljačku, ispostavi se da je lakše provaliti u kuću Slijepog Čovjeka (jedino ime koje je dobio) nego pobjeći iz nje, a sa ulaskom počinje i zanimljiviji dio filma.
Jedna od fenomenalnih stvari ovdje je Stiven Lang (Stephen Lang) ili Slijepi Čovjek. Sa veoma malo izgovorenih riječi i bez čula vida, glumcu je ovo možda i najbolja uloga u karijeri. Svojom pojavom dominira u svakom kadru i daje nam pravog zlikovca, koji je podjednako strašan koliko je i moćan.
Čitav scenario bi mogao stati na papir A4 veličine, ali glavni aduti ovog filma svakako su kamera i zvuk. Atipično za jedan horor, Alvarez se ne oslanja na džamp sker da zastraši gledaoce, već to radi fantastičnim dizajnom zvuka, za koji je bio zadužen Džonatan Miler (Jonathan Miller), u svakom trenutku dajući do znanja gledaocu gdje u kući se likovi nalaze. Ovo drugo postigao je u saradnji sa direktorom fotografije Pedrom Lukeom (Pedro Luque) i scenografom Namanom Maršalom (Naaman Marshall).
Pedrova kamera fantastično plovi kroz prostor, pridodajući klaustrofobičnoj atmosferi filma. Uzimajući savjet iz filmografije Stenlija Kjubrika (Stanley Kubrick), režiser i direktor fotografije ne bježe od toga da prikažu zidove u uskim prostorima, znajući da će to samo pridodati onome što žele da postignu, a to je da srca gledalaca brže kucaju.
Alvarez nije bježao ni od žanrovskih klišea, pa tako u glavnoj ulozi imamo lijepu plavušu, muzika je napeta i pridonosi tenziji, a pokoji džamp sker se ipak desi. Ono što je šteta je što je Slijepog Čovjeka na kraju ipak predstavio kao negativca, jer bi bilo lijepo vidjeti moralno nadmetanje između slijepog veterana i djevojke u bezizlaznoj situaciji koja samo želi da pomogne mlađoj sestri. Ipak, Fede se odlučio da veterana prikaže kao psihopatu i tako nas liši bespotrebnog razmišljanja o tome na čijoj smo strani i za koga navijamo da preživi.
Kada se podvuče linija, radi se o jednom solidnom horor filmu, u kojem imate sve ono što čini dobar film ovog žanra i koji će vam držati pažnju, a ubrzaće vam i rad pumpe za krv.
“Ne diši” možete pogledati u četvrtak, 28. februara, u 00.25 časova, na kanalu HBO, u sklopu dodatnog paketa m:tel-ove IPTV usluge.
Naslovna fotografija: YouTube screenshot
