Museo – Alonso Ruispalasios (Alonso Ruizpalacios)
Ruispalasios je svojim debijem, filmom “Gueros“, pokazao da bi mogao da bude nasljednik generacije velikih reditelja koju nam je podario Meksiko.
Njegov drugi projekat po redu pratiće dvojicu studenata koji opljačkaju Nacionalni antropološki muzej, ali brzo zažale zbog toga. Kada se njihov zločin u javnosti protumači kao atak na državu, njih dvojica osjete duboko pokajanje. Jednog od njih glumi Gael Garsija Bernal (Gael Garcia Bernal), a drugog Leonardo Ortisgris (Leonardo Ortizgris).
S obzirom na to da je i Ruispalasiov prvi filmski pokušaj bio dobra zabava sa snažnom političkom notom, sve su prilike da će i drugi korak ići u istom pravcu.
Notes on an Appearance – Riki D’ambrouz (Ricky D’Ambrose)
Berlinska sekcija Forum je često prostor za neočekivana otkrića, jer njome dominiraju eksperimentalni filmovi sa manje prodajnog potencijala, ali više hrabrosti.
Filmovi poput ovog, gdje je u svega sat vremena stala je priča o Dejvidu, mladom Njujorčaninu iz više klase, koji naprasno nestaje, ostavljajući iza sebe samo djeliće priče o svom životu. Kako bi shvatili šta se dogodilo, njegovi prijatelji daju se u potragu po čitavom gradu, ne napuštajući svoje uobičajene živote koji se odvijaju po renomiranim kafićima i književnim dešavanjima.
Prvi utisci kritičara su bili veoma pozitivni, s naglascima na tome da je D’ambrouz uspio da stvori opipljivu sliku ljudi zarobljenih detaljima svojih svakodnevnih života, dok tragaju za širom slikom koja im konstantno bježi.
The Real Estate – Aksel Petersen (Axel Petersen) i Mans Manson (Mans Mansson)
Iz Švedske stiže još jedna kombinacija drame i crne komedije, a “Kvadrat“ (“The Square“) nam je pokazao koliko dobro to može da bude.
“The Real Estate“ prati imućnu sredovječnu Šveđanku koja po očevoj smrti nasljeđuje stambenu zgradu. Međutim, ubrzo shvata da se njena disfunkcionalna porodica nije mnogo brinula o ovoj imovini, dopuštajući da ona propada te da se u nju usele neodgovorni stanari. Pokušaji da stvari dovede u red prerašće u njen čeoni sudar sa stvarnim životom i pravim odgovornostima, barijerama koje do tada nije upoznala.
Prve kritike su vrlo pozitivne, a posebno se ističe Leonor Ekstrand (Léonore Ekstrand) u glavnoj ulozi. Možda neće baš biti novi “Kvadrat“, ali iz ovih stambenih kvadrata bi mogao da izađe hit svoje vrste.
Season of the Devil – Lav Dijas (Lav Diaz)
Dobitnik Srebrnog medvjeda 2016. godine vraća se u Berlin i sa sobom donosi projekat težak kao sama Zemlja.
U pitanju je crno-bijelo ostvarenje trajanja skoro četiri časa (što je čak i kratko za Dijasove kriterijume), smješteno u ruralno filipinsko selo pod kontrolom militantne grupe, koja je, opet, pod kontrolom vojske. U maloj zajednici vlada strah, a atmosfera postaje još jezivija kada jedna djevojka nestaje u klinici za siromašne, pod nerazjašnjenim okolnostima. I sve bi to bilo sasvim smisleno, da nije u pitanju – mjuzikl! Ili “anti-mjuzikl mjuzikl“, ili “rok opera“, kako je sam Dijas pokušavao da objasni to što je snimio.
Dodajte na to i činjenicu da ga je njegov kolega i sunarodnik Paolo Viljaluna (Paolo Villaluna) najavio kao prvi “otvoreno antiduterte film“, misleći na aktuelnog predsjednika Filipina Rodriga Dutertea, i jasno vam je zašto je ovo djelo u samom vrhu liste onih koje jedva čekamo da vidimo.
