Transit – Kristijan Pecold (Christian Petzold)
Prethodni Pecoldov film smatra se njegovim najboljim u dosadašnjoj karijeri, pa se sada, prirodno, očekuje da ga “Transit“ nadmaši.
I priča zaista ima taj potencijal. U pitanju je adaptacija romana Ane Segers (Anna Seghers), koja uvezuje likove iz sadašnjosti i prošlosti, lomeći vrijeme i time pokazujući da neki problemi opstaju nepolomljeni. U ovom neobičnom konceptu, stanovnici savremenog Marseja, koji bježe od problema modernog života, susreću se sa osobama iz 20. vijeka, koje bježe od nacista, te jedni drugima pružaju savjete u prostoru koji ne pripada ni jednima ni drugima.
Zvuči konfuzno, ali i intrigantno, pa se nadamo da će ova druga strana ipak da prevagne. Pecold je ovaj put sa liste glumaca izostavio svoju muzu Ninu Hos (Nina Hoss), ali su tu odlični Pola Ber (Paula Beer) i Franc Rogovski (Franz Rogowski).
U – July 22 – Erik Rope (Erik Roppe)
Nakon svake velike tragedije, samo je pitanje vremena ko će se prvi odlučiti na to da nesrećni događaj i njegove posljedice ekranizuje. U slučaju masakra koji je počinio Anders Brejvik (Anders Breivik), to je Erik Rope.
Kao da sam taj zadatak nije velika odgovornost i veliki pritisak, Rope je sebi dodatno zakomplikovao stvar odlukama da priču o masakru na ostrvu Utoja ispriča kroz oči jedne 19-godišnjakinje te da za ovu ulogu odabere debitantkinju Eli Rijanon Miler Ozborn (Elli Rhiannon Müller Osbourne).
No, velika djela su uvijek najprije bila veliki izazovi, pa ćemo se tako nadati da će Rope ponuditi dostojan odgovor i film koji će na kvalitetan način prikazati jedan od najstrašnijih terorističkih napada skorijeg vremena.
Unsane – Stiven Soderberg (Steven Soderbergh)
Nakon što nam je u prethodnoj godini donio dobru zabavu svojim “Logan Lucky“, proslavljeni režiser se ovaj put dohvatio malo mračnijih tema.
Glavnu protagonistkinju svog filma je prinudno smjestio u instituciju za mentalno oboljele osobe, te je potom naveo da preispituje sopstvenu stvarnost. Ne pretjerano originalna priča, ali se Soderberg potrudio da unese inovaciju time što je navodno čitav film snimio mobilnim telefonom, što je očigledno novi trend u svijetu visokog Holivuda.
Ono što zaista obećava je, ipak, izbor Kler Foj (Claire Foy) i Džuno Templ (Juno Temple) za glumice, te generalno Soderbergova umješnost snalaženja u trilerskim formatima.
Hotel Jugoslavija – Nikola Vanjijer (Nicolas Wagnières)
Za kraj, jedan dokumentarni film, koji je vjerovatno nama unaprijed zanimljiviji nego bilo kome drugom, a biće prikazan u programu Panorama.
Kroz priču o hotelu “Jugoslavija“, ekipa iz Švajcarske želi da ispriča priču o istoimenoj državi i putu koji je prešla (ili nije prešla) od Tita do Miloševića, i od NATO bombardovanja do savremenog liberalizma. Iako se po prezimenu Vanjijer ne bi reklo da je reditelj iz okoline Svilajnca, njegova majka je rođena Jugoslovenka, pa ga je porijeklo inspirisalo na snimanje filma sa baš ovom tematikom.
Kakav je pristup Vanjijer odabrao i koliko kvalitetan će on biti, teško je reći i nakon gledanja trejlera, ali je u svakom slučaju prikazivanje jednog ovakvog filma na Berlinskom festivalu nešto što privlači pažnju.
