Norveška i pank rok muzika. Zvuči apsurdnije nego u Banjaluci reći: “Martin je prestao piti”. Zaista apsurdno. Ali, eto, zna se, i mora se čovjek nekada i prevariti.
Za one koji nisu upoznati sa radom Turbonegro benda, da vas malo uvedemo u istoriju ove pank rok veličine.
Skandinavija, preciznije Norveška. Kraj osamdesetih i početak devedesetih. Ako ste se tada zadesili u tom predjelu planete, ne bi vam pank rok bio na pameti. Na um bi vam padalo kako da spalite neku crkvu, ubijete komšiju i žrtvujete ga Satani u ime blek metala i njegovih najdubljih paklenih ambisa.
U svim tim silnim kovitlacima blek metala, paklenih ognjeva, šiljaka, krstova naopako, par ortaka odlučuje da oformi bend pod uticajima bendova KISS, Iggy Pop, Black Flag, AC/DC, Ramones itd. Cilj: probati narod malo šokirati muzikom, a ne spaljenom bogomoljom. A usput i zaraditi od te iste muzike. Za ime benda se daju dva prijedloga: Nazipenis (NacističkaKara) i Turbonegro (TurboCrno).
Mnogo je bilo podignutih obrva da li su oni rasistički bend ili koji đavo se tu događa. Ali, kako sam prethodno napisao, htjeli su se momci probiti šok-terapijom prvo. Na vrijeme su shvatili da baš neće prodati mnogo ploča promovišući se kao Naci Karine. Pa je sve palo na Turbonegro. Objašnjenje za to je logično, razlučivanje na TURBO i NEGRO. Ultra brzo i ultra mračno. Tako su oni okarakterisali svoju muziku na početku i shvatili da ime pristaje situaciji.
Zlatni period ovog benda se vodi od 1989. do 1998. godine. Sjajnu muziku su tada radili, imali gomilu svirku, probili se u mejnstrim, i pored toga što tada nisu zvučali kao klasično MTV sranje od benda.
U tom zlatnom periodu su imali album koji se meni posebno izdvajao iz čitave njihove diskografije – “Ass Cobra”. Čast ostalim albumima iz te ere, ali “guzna kobra”… bum, kakav je to bio “fljas” kada sam to čuo kod ortaka na radnom mjestu. Numere poput “Hobbit Motherfuckers”, “Turbonegro Hate the Kids”, “Raggare Is a Bunch of Motherfuckers”, “Young Boys Feet”... Što bi se reklo, sve suvi hit do hita. I naravno, neprevaziđena himna benda – “I Got Erection”.
“When I set a house on fire – erection / Once a liver, now she's a dier – erection / When I dig a hole in the ground – erection / When I hear that hard rock sound – erection”
Kratko i jasno. Sada vam je malo jasnije zašto je ovo hit, plus prezarazna muzika u toj numeri. A cijeli taj front cover za “Ass Cobra” je parodija na omot albuma “Pet Sounds” benda Pet Shop Boys.
Poslije 1998. godine je došla pauza u radu benda. Trajao je taj odmor sve do 2002. godine. A onda, kako to ide, sve po redu. Povratničke turneje, promo materijala kao u bajkama, ludnica čista. Da bi bend objavio dva povratnička albuma. Vrlo dobar “Scandinavian Leather” (2003) i “Party Animals” (2005), sa kojeg je i najpoznatija pjesma ovog benda, “All My Friends are Dead”. Izašao je i 2007. godine album “Retox” ali taj me nikako nije “kupio“. Meni lično dosadnjikav album, ima samo numera “No, I'm Alpha Male” koja je OK i ništa više od toga.
Jul 2010. godine, zaštitno lice benda, vokal Hank von Helvete, najavljuje da odlazi iz Turbonegro da bi oformio svoj bend Doctor Midnight & the Mercy Cult. Ostao sam vjeran slušanju ovog benda i sa novim vokalom, ali nije to više bilo “to” bez Hanka. “Sexual Harassment” je izašao 2012. godine i bio je OK, tu i tamo… Više tamo nego tu. Za moj ukus je to postalo previše razvodnjeno i blago. Meni nikako ne sjeda The Duke of Nothing, Hankov nasljednik na vokalima.
Eto, dočekasmo i ovu 2018. sada, a u njoj novi puni album benda Turbonegro. Opasan naslov uradak nosi – “RockNRoll Machine”. Bolje da je nosio “Ogromna hrpa MTV-worship kravljih govana”, mislim da bi više pristajao muzici koja je na disku.
A baš sam se bio obradovao. Naslovi na albumu su zaista obećavali (kao i na prethodnicima): 1. Chrome Ozone Creation (The Rock and Roll Machine Suite Part I) / 2.Part II – Well Hello / 3. Part III – RockNRoll Machine / 4. Hurry Up & Die / 5. Fist City / 6. Skinhead Rock & Roll / 7. Hot for Nietzsche / 8. On the Rag / 9. Let the Punishment Fit the Behind / 10. John Carpenter Powder Ballad / 11. Special Education.
Namamljen naslovima i nostalgijom prema starom Turbonegro zvuku, skinuo sam i ovaj album i ubacio u Winamp. Poslije prvog slušanja – bolje da sam ’ladna govna jeo 38 minuta i 52 sekunde. Poslije drugog slušanja – bolje da sam se opametio prvi put, a ne opet pojeo govno u trajanju od 38 minuta i 52 sekunde.
Pa ovo je prokleto očajno.
Mislio sam da je ovakav zvuk umro sa bendovima poput Blink 182 i Sum 41. Taman kada sam mislio da ta branša ne može jadnije i niže pasti nego kada Keri King (Kerry King) upada u spot Sum 41 i puca neku solažu na gitari, okružen nekim tinejdžerima, Turbonegro album me podsjeti da uvijek može grđe i niže. Ne bih ovaj album preporučio ni neprijateljima da slušaju. Poslije ovakvog audio-zlostavljanja, neke bendove treba tužiti za nanesenu duševnu bol.
Produkcija je standardno dobra, ali mislim da ne vrijedi da pišem ni o produkciji ni njoj sličnim temama, jer je ovo katastrofalna muzika. Ovo bi i američki MTV klinci popljuvali.
Naslovna albuma je tek kriminalna. Sve što je trenutno aktuelno u hipster svijetu. Tu je piramida naopako, “svevidjeće oko“ i neka raspala lobanja… kakvo sranje. Mogu svakako da vam preporučim da ovaj album skinete i pustite kada vam dođu neželjeni gosti. Ako poslije puštanja ovog šrota ostanu u kući, znajte da su i gosti upitne mentalne stabilnosti.
Uzmite da poslušate “Ass Cobra”, “Party Animals” i “Hot Cars and Spent Contraceptives”, čisto da ne zaboravite da je ovo nekada bio sjajan bend.
