Dodjela najčuvenijih filmskih nagrada završena je u ranim jutarnjim časovima po našem vremenu i bila je baš onakva kakvu očekujete – prilično predvidiva, praznjikavo glamurozna i pomalo dosadna.
Manje-više se znalo da će sasvim zaslužene Oskare odnijeti Del Toro (Guillermo del Toro), Mekdormand (Frances McDormand), Rokvel (Sam Rockwell) i Oldman (Gary Oldman). Podjednako je očekivano bilo i da će se govorancije baviti pitanjima Time’s Up i srodnih pokreta ili rasizmom u američkom društvu. Dalo se naslutiti i Kimelovo (Jimmy Kimmel) beningno duhovito uvodno izlaganje, koje će fanovima Grejema Nortona (Graham Norton) dati dodatne argumente za insistiranje na tome da Britanac preuzme vođenje Oskara.
Čitav popis najvažnijih dešavanja možete da pronađete u našem tekstualnom prenosu oskarovske noći, a ovdje izdvajamo nekoliko trenutaka i odluka koje su se izdvojile.
Samo dvije nagrade za “Tri bilborda“
Iako je “Oblik vode“ (“The Shape of Water“) nesumnjivo kvalitetan, vješto izrežiran, estetski primamljiv i odlično odglumljen film, tematska težina i sadržinska originalnost “Tri bilborda ispred Ebinga, u Mizuriju“ (“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri“) su od početka ovo ostvarenje činili ozbiljnijim kandidatom za najvažniju nagradu. Međutim, sedmicama prije dodjele, oko ovog filma se počela graditi negativna atmosfera u pogledu njegovog pristupa temi rasizma, i ne možemo se smatrati paranoičnima ako pomislimo da je možda upravo to imalo presudan uticaj na konačne odluke.
Ova “teorija zavjere“ da su “Tri bilborda“ planski preskočena kako bi se izbjegle kontroverze svakako ima bogato uporište u istoriji dodjele ovih nagrada – “Rađanje nacije“ (“The Birth of a Nation“) i “Planina Broukbek“ (“Brokeback Mountain“) su samo neki od skorijih primjera – ali i u raspletu sinoćnje ceremonije. Sa izuzetkom individualnih nagrada za dvije fenomenalne uloge, “Tri bilborda“ su redom preskakana u svim ostalim kategorijama. Izostanak Oskara za montažu i muziku ne bode oči koliko nedobijanje statue za originalni scenario, kategoriju u kojoj je predložak Martina Mekdone (Martin McDonagh) opravdano smatran nespornim prvim favoritom.
Džordan Pil
Džordan Pil (Jordan Peele) je i prije uručenja nagrada ispisao istoriju. Postao je prvi Afro-Amerikanac koji je u istoj godini nominovan za najbolji film (kao producent), najbolji originalni scenario i najboljeg režisera, te tek treći u istoriji koji je uspio da se kandiduje za ove nagrade svojim debitantskim ostvarenjem. Ne treba zaboraviti ni zasluge kojih nema na ovakvim listama, poput činjenice da je vratio horor žanr u konkurenciju za film godine.
Na kraju je iskoristio razmimoilaženje Kalifornije i Mizurija, te pokupio Oskara za originalni scenario.
Prvi Oskar za Netflix
Znamo već svi za konflikte između stare i nove filmske industrije koji su se razbuktali još prošle godine. Personifikacija prvog je Američka filmska akademija, a simbol drugog striming servis Netflix. Stoga je pravo i vrlo lijepo iznenađenje činjenica da je Netflix dobio svog prvog Oskara, i to za dugometražni dokumentarac “Ikar“ (“Icarus“).
Ostavićemo po strani političku konotaciju filma koji se bavi kontroverznom temom dopinga u ruskom sportu i činjenicu da vremešna Agnes Varda ipak nije dobila Oskara (ako izuzmemo onog počasnog), pa prepoznati značaj ovog priznanja za razvoj filmske industrije.
Uspješni “Koko“
Iako će ljubitelji klasične umjetnosti sigurno žaliti za time što “Loving Vincent“, uprkos temi i revolucionarnosti svog koncepta, nije dobio Oskara za animirani film, “Koko“ (“Coco“) se ne može smatrati nezasluženim pobjednikom.
Štaviše, uspjeh ovog filma je time veći što je nasuprot sebe imao atipičnu, ali i snažnu tipičnu konkurenciju u ovoj kategoriji, kao i zbog činjenice da je nagradu za najbolju pjesmu dobila stvar “Remember Me“, takođe iz ovog filma, iako su i ovdje drugi smatrani većim favoritima.
Rodžer Dikins – napokon!
Od “Bjekstva iz Šošenka“ (“The Shawshank Redemption“) su prošle 24 godine. Počev od tog filma, britanski kinematograf Rodžer Dikins (Roger Deakins) je 13 puta nominovan za Oskare i postao živa legenda svog zanata. Međutim, nikada nije dobio tu prokletu zlatnu statuu.
Nikada, do sinoć. Iz 14. pokušaja, Dikins je postao oskarovac, zahvaljujući radu na novom “Istrebljivaču“ (“Blade Runner 2049“). Ovaj Oskar se može smatrati dikaprijevskim, odnosno davno zasluženim i prekasno dodijeljenim, ali bitno je da je stigao, kao formalna kruna jedne impresivne karijere.
Kobi Brajant – rođeni pobjednik
Kada je veliki Kobi Brajant (Kobe Bryant) objavio svoje povlačenje iz profesionalne košarke dirljivim otvorenim pismom, mnoge suze su pale. Malo ko je tada mogao da pretpostavi kako će upravo to pismo biti početak sljedećeg Brajantovog trijumfa.
Riječi Crne Mambe pretočene su u kratki animirani film, koji je nominovan za Oskara i, vidi čuda, dobio ovu nagradu. Zar bi Kobi pristao na bilo šta manje od toga?! S obzirom na pravi talas NBA zvijezda koje ulaze u Holivud, možda je ovo samo početak sljedeće Mambine franšize.
Naslovna fotografija: Warner Bros. Pictures
