Uroš Umek, u narodu poznatiji kao samo Umek, jedan je od najuspješnijih regionalinih DJ-eva. Na muzičkoj sceni aktivan je od 1993. godine.
Vlasnik je nekoliko muzičkih etiketa, od kojih je najpoznatija tehno etiketa “1605”. Dobitnik je raznih nagrada, uključujući onu za najboljeg tehno umjetnika na Beatport Music Awards 2010. godine. Davne 2006. godine je uvršten u Top 100 DJ-eva prestižne liste Dj Mag-a, a na istoj se zadržao sve do 2015. godine.
Nastupao je svuda po svijetu, uključujući i najveće muzičke festivale kao što su belgijski Tomorrowland i Electric Daisy Carnival u Las Vegasu. Za nekoliko sedmica, nastupiće i na prvom izdanju Festivala 84 na Jahorini, što je bio dovoljan razlog da mu postavimo nekoliko pitanja.
Bez mnogo odugovlačenja, pročitajte naš ugodni razgovor sa čovjekom koji je jedan od kreatora elektronske muzičke scene u Sloveniji i regionu.
BOSONOGA: Vaša karijera je počela još davnih devedesetih kada su uslovi na Balkanu bili veoma teški. Kako je bilo počinjati i graditi karijeru u to doba?
UMEK: Još uvijek se jasno sjećam loše organizacije nastupa tokom devedesetih. To je bilo normalno, jer nije bilo prave infrastrukture koju smo mogli preraditi i morali smo da pravmo bine u svim državama od početka, kada nas je pogodio rejv pokret i kada smo se htjeli da se priključimo. Većinom smo nastupali u loše konstruisanim DJ kabinama, igle su nam skakale gore-dolje po pločama, jer se sve pomjeralo i treslo. Nerijetko se od nas očekivalo da radimo na pokvarenim mikserima ili su nas u klubovima dočekivali gramofoni bez igala. Mjesta na kojima smo nastupali su često bila veoma loše tehnički opremljena, pa smo morali mnogo da improvizujemo, ali je to uvijek bilo pozdravljeno sa mnogo entuzijazma. Gdje god da smo išli, ljudi su nas prijateljski dočekivali, jer je to bio početak nove scene.
Sve je bilo novo, svježe, uzbudljivo i ljudi su se okupljali da bi plesali i slušali muziku koju je bilo teško pronaći. To je bilo prije ekspanzije interneta i elektronsku muziku, posebno andergraund, bilo je vrlo teško naći. Regionalne radio-stanice nisu puštale ovu vrstu muzike, a satelitske antene, koje su nam omogućile da gledamo MTV i slušamo piratske radije, bile su novina koju mnogi nisu mogli priuštiti. Dobra stvar u vezi sa tim jeste što sam naučio da radim u toliko lošim uslovima da sam bio spreman puštati muziku bilo gdje u Evropi kada sam izašao na evropsko tržište.
Tako da je, na kraju, to bio odličan trening i vrijedna prednost. Kada sam počeo da radim van Slovenije, još uvijek je trajao rat u nekim dijelovima regiona. Sjećam se da smo jednom išli da nastupamo negdje u Dalmaciji i čuli eksplozije bombi u brdima dok smo se vozili tamo. Ali, ljudi su zaista cijenili tu našu posvećenost, jer je mnogo poznatih DJ-eva odbijalo da radi u regionu, čak i dugo nakon završetka rata. Mi smo uvijek bili tu za njih, i tako smo ostvarili neka prijateljstva koja i danas traju.
BOSONOGA: Koliko je drugačija rejv scena sada u odnosu na devedesete?
UMEK: Sve je bilo potpuno drugačije. Ono što je počelo kao neka vrsta hipi pokreta postalo je globalni muzički biznis. Jednom veoma mala i ekskluzivna supkultura je sada prisutna na svakom koraku. Možete poslušati svaku traku koju poželite, koja je na internetu u svako doba na svakom mjestu, na vašem pametnom telefonu. Zvučni i svjetlosni sistemi i čitava produkcija događaja je prerasla sa potpunog amaterizma u ozbiljnu organizaciju događaja. Nekad smo puštali vinile, pa smo se prebacili sa gramofona na CD-ove i sada na potpuno digitalno okruženje. Producirali smo muziku sa mnogo velikih, teških, analognih mašina, dok sada možete gotovo sve na malom laptopu.
Ilegalne rejv žurke su prerasle u velike muzičke festivale i mnogi ljudi, koji su bili uključeni u to na početku samo iz hobija i da bi zadovoljili svoju strast, napravili su karijere od toga. Ali, neki dijelovi regije još uvijek nisu iskusili sve što ova uzbudljiva kultura ima da ponudi, i to je jedan od razloga zašto volim da nastupam ovdje. Ljudi su još uvijek veoma uzbuđeni zbog odlaska na rejv, nisu im dosadili kao u nekim dijelovima svijeta, gdje je sve dostupno kao na tacni, pa su vidjeli i čuli sve što postoji.
BOSONOGA: Tokom Vaše karijere, mijenjali su se razni trendovi u muzici. Koliko je teško ostati dosljedan, a opet pratiti trendove i ostati relevantan u svijetu muzike?
UMEK: Teško je. Ne možete imati dugu i uspješnu karijeru ako niste iskreni i dosljedni sebi, jer je ovo zanimanje koje zahtijeva cijelog čovjeka. To je stil života, a ne posao od devet do pet. Sa druge strane, ne možete ostati na vrhu ako se u nekoj mjeri ne prilagodite trendovima i zahtjevima publike i tržišta. Cilj je pronaći pravi balans između ta dva elementa u veoma promjenjivoj sredini, tako da si zanimljiv publici, a prije svega da uživaš u onome što radiš. Po prirodi sam veoma znatiželjna osoba, sve novo mi je uzbudljivo. Volim nove tehnologije, volim da isprobavam nove stvari i u isto vrijeme mi sve veoma brzo dosadi, iako je bilo nekoliko konstanti u mom zvuku. Uvijek me je privlačio mračniji, tvrđi i grublji zvuk, a fokus mi je uvijek bio na građenju određene energije na plesnom podijumu, bilo da je to minimalističkim ili melodičnijim tehnom, a nekada u prošlosti čak i tek-hausom.
BOSONOGA: Dobar dio svoje karijere ste posvetili radu sa neafirmisanim muzičarima. Zašto Vam je to toliko bitno?
UMEK: Ne znam. To je nešto što jednostavno radim. Još od početka karijere sam pravio timove DJ-eva u Sloveniji, sa ciljem da zajedno nastupamo. Bilo je lakše i zabavnije to raditi u timovima. Na taj način smo stvorili taj svjetski poznat slovenački tehno zvuk devedesetih. Podržavali smo jedni druge, a prije svega je bilo zabavno raditi to sve u saradnji sa prijateljima. Uvijek sam osjećao da je moj kreativni identitet vezan za bivšu Jugoslaviju i Istočni blok, i kada sam se probio van regionalne scene, htio sam da otkrivam talente u regionu, jer zapadni mediji i muzička industrija ne podržavaju u jednakoj mjeri ljude iz ovog dijela svijeta kao što to rade sa svojim domaćim DJ-evima i producentima. Tako da, ako mogu da pomognem nekome iz ove regije pomenuvši njega ili nju u intervjuu ili u svojoj radio-emisiji “Behind the Iron Curtain” ili čak izdanjem na mojoj etiketi, volim to i da uradim.
BOSONOGA: Da li 1605 trenutno prima prijave na mejl za demo snimke?
UMEK: Ne, od početka prošle godine koristimo ovu platformu isključivo za moja izdanja pod raznim pseudonimima. Glavni razlog za ovo je što je moj tim trenutno preopterećen projektom “Viberate” i jednostavno nemamo dovoljno resursa da guramo bilo koga osim mene na 1605. Možda bi trebalo otvoriti prijavu za zaista dobrog menadžera izdavačke kuće. Glavni problem sa tim je što treba najmanje dvije do tri godine da istreniraš nekoga do te tačke da možeš biti siguran kako će ta osoba biti sposobna da sve vodi samostalno. Lako bismo mogli da objavljujemo mnogo nove muzike, jer je osnivanje etikete i objavljivanje muzike najlakša stvar u digitalnom svijetu. Međutim, ako želite da ostavite neki utisak i zaista promovišete izdanje, potrebno je mnogo znanja, posla i vremena. To ne znači da nećemo objavljivati muziku drugih umjetnika na 1605, već da u ovom trenutku objavljujemo samo moja izdanja, jer “Viberate” zahtijeva svu našu pažnju.
BOSONOGA: Vodite svoju izdavačku kuću, a bavite se i produkcijom i DJ-ingom. Koji od ovih poslova (zanimanja) Vam je najdraži i najlakši?
UMEK: Osim toga, radim i nedeljnu radio emisiju “Behind the Iron Curtain”. Ovo su četiri izraza iste priče i počeo sam sve to da radim prirodno, kako je moja karijera napredovala. Počeo sam kao DJ, nakon toga sam naučio da produciram muziku, negdje između svega toga sam počeo da organizujem i promovišem događaje kako bih izgradio scenu. Kada sam htio da moja muzika bude objavljena, naučio sam kako funkcionišu etikete i izdavaštvo. Tada smo osnovali sopstvene etikete da bi imali tržište za promociju svog zvuka, potom smo naučili i odnose sa javnošću. Već u to vrijeme smo radili svoju prvu radio-emisiju da bismo edukovali publiku o muzičkim žanrovima koje smo puštali, i tako dalje.
Ako ste DJ i u ovom ste biznisu ovoliko dugo koliko i ja, prije ili kasnije se nađete u poziciji da bar razmislite da radite sve ove stvari. Na kraju odlučite šta želite da radite sami ili nađete agenta koji će to raditi umjesto vas, ali puštanje, produkcija, objavljivanje i promocija muzike u radio-emisiji su postali neka vrsta minimalnog standarda ako želite da budete kompetitivni na globalnom nivou. Meni se, iskreno, sve to sviđa i veoma sam srećan što još uvijek uživam u tome da puštam i produciram muziku u jednakoj mjeri kao i kada sam krenuo na ovo svoje putovanje.
BOSONOGA: Objavljujete muziku pod nekoliko pseudonima. Koji pseudonim, tj. muzika kojeg pseudonima Vam je najdraža?
UMEK: Definitivno Zeta Reticula, najviše zato što je to nešto veoma drugačije od svega ostalog što produciram kao Umek ili pod bilo kojim drugim pseudonimom. To je moja beba, projekat sa strane kojim izražavam svoju ljubav prema elektru i svemu što je previše melodično da bi se uklopilo u moju glavnu tehno priču. Međutim, veoma rijetko nastupam kao Zeta Reticula. Ne zato što ne želim, već zato što je ova scena veoma mala i većina organizatora ne može da priušti minimalnu naknadu koju tražim, a to su dvije avionske karte u biznis klasi i hotel za mene i mog tehničara. Dobili smo neke zahtjeve, pa se nadam da ćemo napraviti neki poseban nastup uskoro, naročito zato što su nastupi koje smo odradili u nekoliko zadnjih godina zaista bili odlični. Dotad, uživajte u mojim novim Zeta Reticula izdanjima. Već imam pet novih EP-jeva potpisanih i zakazanih za objavu tokom sljedećih nekoliko mjeseci.
BOSONOGA: Imali ste priliku nastupiti na velikim svjetskim festivalima. Da li se publika regiona razlikuje od klasične festivalske publike?
UMEK: Volim domaću publiku, jer su ljudi na Balkanu veoma temperamentni, tretiraju me kao lokalnog heroja i osjećam njihovu strastvenu podršku. Ljudi u ovim dijelovima svijeta su veoma emocionalni, što je odlično za umjetnika, jer možete graditi svoj nastup na tom faktoru. Druga strana priče je to da, kada te mrze, mrze te jednako strastveno. Španska i južnoamerička publika je slična, dok se može osjetiti da su ljudi na sjeveru mnogo rezervisaniji i treba vam više vremena da ih stvarno pokrenete na plesnom podijumu.
BOSONOGA: Koji Vam je trenutno omiljeni DJ iz regiona? Možda neko za koga ne znamo, a trebalo bi?
UMEK: Da budem iskren, zapostavio sam domaće izvođače posljednjih nekoliko mjeseci, pa je moguće da su mi promakli neki talentovani ljudi. Nisam ga još čuo kako nastupa, ali mi se sviđa i često puštam trake perspektivnog DJ-a i producenta iz Srbije, Ilije Đokovića.
Naslovna fotografija: Umek promo
