Otkad smo kao vrsta naučili kako da spojimo ton i pokretnu sliku, film i muzika su postale neraskidivo povezane umjetnosti.
Istina, njihova veza ne daje uvijek baš odlične rezultate – prisjetimo se samo koliko je proslavljenih muzičara dobilo Zlatne maline za svoja (ne)djela na filmu. No, kada se drže onoga što bolje znaju od glume, i rezultati su daleko bolji. Štaviše, filmska muzika nam je podarila neke od evergrina koje danas smatramo najboljim ili barem najpoznatijim pjesmama svojih žanrova svih vremena.
Istina, kao ni u glumi, ni u filmskoj muzici Oskar nije zaista mjerilo uspjeha. Bilo da posmatramo njenu ulogu u filmu, kulturološki uticaj samog filma ili kulturološki uticaj same pjesme, mora se zaključiti kako Akademija nije imala najbolji osjećaj kada, recimo, “Singin’ in the Rain“ iz istoimenog ostvarenja ili “Stayin’ Alive“ iz “Groznice subotnje večeri“ (“Saturday Night Fever“) nije niti nominovala za nagradu. Da ne spominjemo to što je 1942. godine, kada je izostala nominacija i za “Kazablankinu“ (“Casablanca“) “As Time Goes By“ prednost dobilo čak 10 drugih pjesama!
Nakon što je 1945. za Oskara nominovano rekordnih 14 pjesama, uvedeno je pravilo da ih ubuduće bude pet, koje se – uz poneki pad na samo tri – održalo do danas.
To što nije baš svaka kultna filmska stvar dobila i Oskara ne znači da je Akademija svaki put pogriješila. Štaviše, najmanje 21 pjesma koju dobro znate došla je iz nekog filma, i to kao “oskarovka“. Krenimo hronološki…
Over the Rainbow (The Wizard of Oz, 1939)
Samo pet godina nakon što je dodijeljen prvi Oskar za originalnu pjesmu, stigao je i prvi vječni hit sa tim zvanjem. Džudi Garland (Judy Garland) je otpjevala stihove Jipa Harburga (Yip Harburg) na muziku Harolda Arlena, i tako je nastala pjesma koja se i danas smatra jednim od soničnih simbola starog Holivuda.
Film čija je okosnica i bila muzika nominovan je u sedam kategorija, ali je trijumfovao samo u ovoj i još jednoj – Džudi je dobila Oskara za najbolju maloljetnu glumicu, nagradu koja danas više ne postoji. Tako je Džudi (p)ostala istinska predratna filmska čarobnica, ne iz Oza, već Holivuda.
When You Wish Upon a Star (Pinnochio, 1940)
Godinu poslije, uspostavljena je još jedna tekuća tradicija – da animirani filmovi imaju keči muziku i pjesme koje ponekad postanu veće od njih samih. “When You Wish Upon a Star“ se vrlo lako može smatrati baš takvom.
I nju je otpjevao protagonista filma – glumac Klif Edvards (Cliff Edwards), koji je posudio glas raspjevanom cvrčku. Autor muzike je bio Li Harlajn (Leigh Harline), a tekstopisac Ned Vošington (Ned Washington). Zajedno sa Edvardsom, oni čine trojac koji je otvorio vrata mnogim naslovima koje ćete pronaći na ovoj listi.
White Christmas (Holiday Inn, 1942)
U nekim davnim vremenima, kada su mjuzikli bili u mnogo boljoj poziciji nego danas, bilo je dovoljno da vas nominuju za najbolju muziku i najbolju originalnu pjesmu kako biste smatrali svoj projekat uspješnim. Tako se i “Holiday Inn“ mogao smatrati pogotkom.
Pjesma koju je kreirao Irving Berlin, a otpjevao Bing Krozbi (Bing Crosby), ispisala je istoriju, postavši po nekim podacima najprodavaniji singl svih vremena, te doživjevši mnogobrojne obrade u decenijama koje su uslijedile. Postala je saundtrek za ispijanje čaja u smiješnom džemperu pokraj pucketavog kamina.
Naslovna fotografija: Brian Patterson Photos / Shutterstock.com
