Autobiografsko djelo Džona Fantea (John Fante), kako i dolikuje velikim piscima njegovog senzibiliteta, duboko je intimno i eskplicitno iskreno.
Očaravajuća priča počinje kada Henri Džej Molis sa svojom suprugom Hariet pronalazi ogromnog i nedruželjubivog psa u dvorištu njihove porodične kuće jedne olujne noći. Jedan od trojice Henrijevih sinova, Džejmi, brzo uspostavlja bliskost sa psom koji ga prati u stopu.
Ovaj duhoviti roman prati Molisa koji životari povremeno pišući scenarije i njegovu veliku porodicu u periodu kada ova počinje da se osipa, jer već odrasla djeca odlučuju da krenu svako svojim putem. Nesređen usljed spoznaje da ga djeca ne cijene i rastrzan između želje da digne ruke od svega i prepusti se sebičnom uživanju u samostalnom životu daleko od porodičnih veza, Fante ne preza ni od ozbiljnih opaski na račun otuđenja, ni od vrlo šarmantnog sarkazma, ali ni od samosažaljenja.
Istovremeno i poročan i porodičan tip kojeg je brak ogrubio i udaljio od supruge, a djeca istrošila, maštajući o nesputanoj slobodi kojom živi Glupi, dok mjerka sinovljevu zgodnu djevojku i rasipa se vrlo sirovim i vulgarnim doskočicama, Fante kroz lik Henrija Molisa potpuno ogoljeva dušu i ne krije svoju stvarnu privrženost porodici. Samo jedan ovako brutalno vjeran prikaz autentičnih porodičnih odnosa može biti težak, ali i zabavan.
Odavno me nešto nije na ovakav način opčinilo. Tako jednostavno i jezgrovito, napisano sa toliko topline i duše. Potpuno sam se zaljubila u Fantea i danima razmišljam kako da pokupujem sve njegovo što nađem u knjižari. I uvijek se divim piscima koji me uspiju naglas nasmijati i to onako baš slatko, od srca.
Rastajući se od svog voljenog auta kako bi skupio novac za odlazak u Rim, nakon što su sva djeca otišla, a žena se spremala da ga ostavi, Fante piše:
Posle pet minuta, sa hiljadu i sto u džepu i putovanjem u Rim koje mi je eksplodiralo u lice, izašao sam odatle i stao pored mog predivnog Poršea. Plavokosi je došao do vrata i viknuo: “Ej, Džetro!“
Crni mehaničar u masnom kombinezonu pojavio se iza ograde.
“Našteluj ga i razguzi ga malo“, rekao je plavi.
Mehaničar je odvezao Poršea. Muka mi je pripala. Osetio sam se kao Juda Iskariotski. Voleo sam tog prokletog Poršea. Bio je bul-terijer na točkovima. Prihvatao sam svaki izazov, ostavljao sam za sobom Korvete i Jaguare kao da su zaglavljeni u mulju. Sad će otići nekom drugom, a ja sam ostao bez točkova. Otišle su moje puške. Otišle palice za golf. Otišla motorna testera. Otišao je moj traktor. Bio sam uništen, osim par ništavnih dolara u džepu i one kršine koju je Deni ostavio u garaži.
O Fanteu sam ranije pisala i ovdje.
Naslovna fotografija: Shutterstock.com
Izvor: Vanja Šušnjar Čanković / Sputnjik1.Wordpress.com
