Jednog običnog jutra 2016. godine, vi[e od 540.000 ljudi u Kini je gledalo uživo strimovan video bebe koja jede doručak. Iako je beba bez sumnje preslatka sa tuta frizurom i pingvinom na majici, nije baš da se radi o slijetanju na mjesec.
Ipak, vi[e od pola miliona ljudi, od kojih mnogi vjerovatno imaju svoju jednako neodoljivu djecu, prestalo je sa onim što su u tom trenutku radili na nekoliko minuta da se posvete nekome ko nespretno stavlja hranu u usta.
Ovaj događaj se pominje u ostvarenju “People's Republic of Desire” Hao Vua (Hao Wu), koje je odnijelo specijalnu nagradu žirija za najbolji dokumentarni filma na SxSW festivalu, a jedan je od najbenignijih događaja kojima se film bavi.
Tragičan i zastrušujuć u istoj mjeri, Vuov intimni portret kulture strimovanja uživo u Kini koristi nedavnu prošlost ove države kao portal u mračnu kolektivnu budućnost.
Film je fokusiran na striming platformu YY i počinje 2014. godine, kada je ova kompanija bila znatno manja. Bilo ko može da se prijavi na ovaj servis, ali za razliku od Instagram-a i Twitter-a, odnos sa pratiocima je nešto drugačiji. Pratioci se ohrabruju da nagrađuju svoje idole bezazlenim digitalnim tričarijama koje plaćaju stvarnim novcem.
Ljudi koji su popularni na ovom servisu su zvijezde, zarađuju pozamašne svote novca na mjesečnom nivou, a gledaoci ih obožavaju.
Fokus u filmu dijele zvijezde i oni koji ih čine zvijezdama tj. ljudi koji izdvajaju više novca nego što zarade da bi pokazali svojim idolima koliko ih obožavaju.
Vuov fascinantni film nas uvodi u svijet gdje je zadovoljstvo simulacija, ali je bol veoma realna, a njegov tizer pogledajte u nastavku.
Naslovna fotografija: YouTube screenshot
