Kada je u pitanju pisana riječ, smatra se da je poezija najstarija vrsta književnosti, a poetska tvorevina ima i svoj praznik – Međunarodni dan poezije.
Za obilježavanje i slavljenje poezije odabran je 21. mart, i to sa ciljem promovisanja čitanja, pisanja, objavljivanja poezije širom svijeta.
Petu godinu zaredom, ova globalna akcija će kod nas posebno obradovati ljubitelje kafe i, nadamo se, probuditi pjesnike u njima. O čemu se tačno radi? Upravo toga dana, Julius Meinl, jedan od svjetskih vodećih proizvođača kafe, u gradovima širom BiH posjetiocima kafića, restorana, kafea i barova, poklanja šoljicu kafe. Vaše je da to zadovoljstvo “platite” stihovima, a sve lokacije na kojima to možete učiniti pronađite ovdje.
Da li će to biti vaši stihovi ili omiljenog vam pjesnika, to će zavisiti od vaše inspiracije. Ukoliko mislite da je inspiraciju teško pronaći, možda se ona krije baš tu negdje pored vas i sprema se da vaš život okrene naglavačke.
Mislite da je to nemoguće?
U nastavku vam donosimo pet takvih životnih priča slavnih pjesnika i njihovih muza, koje ne samo da su uticale na djela poeta i njihove živote, već nerijetko mijenjale i tok svjetske poezije.
Po predanju postoji ih devet, ali se muze najčešće vezuju uz poeziju i pjesnike. Obično ta muza nije boginja, već žena prema kojoj pjesnik gaji ljubav, a najčešće se ispostavi da je ta ljubav neuzvraćena. Jedno im je svima zajedničko – bez njih nisu mogli.
Frančesko Petrarka i Laura de Noves
Petrarkin (Francesco Petrarca) “Kanconijer” (“Il Canzoniere”) je djelo koje se danas smatra jednim od najsavršenijih pjesničkih djela renesanse, a njegov nastanak možemo zahvaliti jednako velikoj, najslavnijoj muzi svih vremena.
Petrarkin život se promijenio 1327. godine, kada je u crkvi Svete Klare u Avinjonu ugledao plavokosu ženu crnih očiju. Italijanski pjesnik se zaljubio istog trena u tajanstvenu ljepoticu, za koju će se ispostaviti da je bila supruga grofa Huga de Sada (Hugue de Sade). Premda je bio svjestan da mu ljubav neće biti uzvraćena, Laura je postala vječita Petrarkina muza, inspiracija, nadahnuće i tema njegovih soneta, kojoj će ostati odan sve do smrti.
Upravo “Kanconijer” dočarava zanos i žal pjesnika, dok istovremeno, kao oličenje idealne žene, uzdiže svoju muzu do savršenstva. “Kanconijer” je podijeljen na dvije cjeline: “Madone Laure (In Vita)”, pisana za Laurinog života, i “Madona Laura (In Morte)”, nastala nakon njene smrti.
Najzanimljiviji detalj je zapravo to što Laurino postojanje nikada nije potvrđeno, ali je sasvim sigurno da je za Petrarku ljubav duga 21 godinu bila stvarnija nego bilo šta drugo. Laura i danas ostaje skrivena u legendi, koju je oko njenog imena stvorio pjesnik lično.
