U početnim scenama ruski svemirski triler “Saljut-7” (“Salyut-7”) se čini kao “Gravitacija” (“Gravity”) Alfonsa Kuarona (Alfonso Cuarón) u alternativnom univerzuma.
Dva kosmonauta u svemirskoj šetnji 1983. godine se šale sa svojim sunarodnikom koji je unutar svemirske stanice Saljut 7, teoretišući o tome kada će ruska vlada biti spremna da eksperimentiše sa seksualnim odnosima u svemiru, te koliko će im vremena trebati da vježbaju u simulatorima na zemlji. Nakon toga uslijedi manje nesreća sa zavarivanjem koja rezultira tim da se ošteti odijelo jednog od kosmonauta. Dok pritisak u njenom odijelu naglo pada, prijeteći joj hipoksijom, ona postaje sve manje i manje svjesna, a njen partner joj staloženo i brižno pomogne kroz proces spašavanja. Muzika, montaža, napetost i eskalacija čitave scene protivrječe njegovom savršeno smirenom tonu dok je odvodi na sigurno. Sve to dok je Zemlja u pozadini, prelijepa, zastrašujuća i vrtoglavo daleko.
Ova intenzivna sekvenca koja oduzima dah je ono što nam je poznato u haj-tek trilerima, od američkih svemirskih blokbastera, fikcionalnih poput “Gravitacije” ili istorijskih drama kao što su “Apolo 13” (“Apollo 13”) ili “Put u svemir” (“The Right Stuff”).
“Saljut-7” je takođe baziran na istinitoj priči o dramatičnoj misiji koja se desila 1985. godine, kojoj je cilj bio da se spasi i ponovo osposobi oštećena svemirska stanica Saljut 7, nakon nesreće zbog koje je ostala bez energije i u nemogućnosti da kontaktira kontrolu na Zemlji. Stanica je u tom trenutku bila prazna, zbog čega ekipa na Zemlji nije mogla procijeniti koliko je oštećenje u pitanju i da li će popravak biti moguć. Čitava misija je ovisila o odlukama na licu mjesta koje su donošene kako se situacija odvijala. Kako se radnja odvija u “Saljut-7”, usljed nepredviđenih okolnosti, zaliha namirnica koje nestaju, neispravne opreme, neočekivanih kriza i okoline koja je beskompromisno neprijateljski nastrojena, govori mnogo o tome kako stvaranje blokbaster filmova funkcioniše i kako su univerzalne neke vrste heroizma.
Producenti filma tvrde da je 40 minuta filma snimano u bestežinskom stanju, sa 20 minuta materijala koji je snimljen u svemiru za šta tvrde da je prvi put na filmu. Teško je dokazati ove tvrdnje, ali su veoma vjerovatne ako pogledate kadrove kosmonauta unutar stanice. Iako je poprilično smiješno da živimo u svijetu gdje je isplativije snimati u svemiru, nego kreirati digitalne efekte tih istih sekvenci.
Kao i većina blokbastera, na trenutke je otrcan i melodramatičan. Veoma je očigledan u invenciji fikcionalnih ili prenapuhavanjem realnih nezgoda. Glavni likovi dijele imena sa stvarnim kosmonautima koji su bili na ovoj misiji, ali su im data nova prezimena koja reflektuju koliko su fikcionalni i dramatizovani.
Bitno je napomenuti da film ne koristi grešku ekipe koja se zaista desila u stvarnosti, a koja je rezultirala kvarom stanice, vjerovatno zato što bi to radilo protiv narativa u kom se pripadnici svemirskog programa suprotstavljaju birokratiji koja ne mari za njih.
Ovo ostvarenje će vas držati na rubu sjedišta, čak i kada odluta u teritoriju očigledno pretjeranog. Čak i u trenucima gdje se scenario, kog su napisali Klim Šipenko (Klim Shipenko), Natalija Merkulova (Natalya Merkulova) i Aleksej Samoljotov (Aleksey Samolyotov), čini pretjeranim, glumci donose dostojanstvo i dušu koja drži priču kompaktnom.
Ovo je spektakl o izbjegavanju smrtonosnih okolnosti za dlaku i o tome kako snalažnjiv i istrajan tim rješava eskalirajuću seriju potencijalno fatalnih situacija.
“Saljut-7” možete pogledati u nedjelju, 25. marta, u 20.00 časova na kanalu Cinemax, u sklopu dodatnog paketa m:tel-ove IPTV usluge.
Naslovna fotografija: YouTube screenshot
