Zapitajte se koliko puta vas je oduševio jedan španski, a koliko puta holivudski horor ili film bilo kojeg drugog žanra?
Iako je kvantitativno Hollywood definitivno najmoćniji prizvođač ovog, ali i ostalih žanrova, za Špance se može reći da svoje visoko mjesto zaslužno zauzimaju kvalitetom. Kod jednih, većina filmova nastaje na “pokretnoj traci”, gotovo preko noći, i to sa ciljem da se ostvari određeni profit, ne obazirući se toliko na šta će konačni paket ličiti. Kod drugih se, ipak, odlazi na dublji nivo, scenario i proces stvaranja ne pokreće glad uzrokovana novcem. Naprotiv, to su ljubav i želja da publika dobije nešto kvalitetno, što će zaista voljeti i u čemu će uživati. Inovativnost, kreativnost, u manjim dozama (ali ipak primjetno) i originalnost, pojmovi su koje sve češće, automatski počinjemo povezivati sa španskom industrijom sedme umjetnosti, bilo da se radi o drami, hororu, trileru ili ljubavnoj tematici.
Ovaj put je stigao dugo očekivani “Marrowbone” ili izvorno “El Secreto de Marrowbone”. Ovim korakom, Sergio G. Sanchez se okušao u ulozi režisera i iz prve uskočio u njihov svijet. Svoje vještine je već pokazao u scenarijima za “The Orphanage” i “The Impossible”, a dužan nije ostao ni u režiserskoj stolici. Dosadašnje iskustvo i nepresušan um ispunjen raznolikim sadržajima, pomogli su mu da uđe u svijet španskih velikana kao što su J. A. Bayona ili Guillermo del Toro.
“Marrowbone” prati priču porodice izbjegle iz Velike Britanije, koja svoj život želi započeti ispočetka u staroj vili na američkom primorju. Brzo se uvjeravamo da sve teče po planu, međutim kada njihova majka Rose (Nicola Harrison) umre, Jack (George MacKay), Billy (Charlie Heaton), Sam (Matthew Stagg) i Jane (Mia Goth) će morati živjeti skriveni od javnosti, dok Jack ne postane punoljetan i legalno sposoban da se brine o ostalima. Ono od čega su bježali će ih uskoro pronaći i nakratko uzrokovati davno zaboravljeni nemir.
Nakon tužnog, atmosferičnog, ali ipak prebrzog uvoda, dolazimo na sami početak čitave radnje. Život u izolaciji lagano počinje djelovati na stanovnike ove kuće, pa će uskoro sva ogledala biti sklonjena ili prekrivena platnom, a vrata tavana zazidana kako bi spriječila namjere “duha” koji ih želi uznemiravati. Suvišni gost neće biti jedini problem, jer se tu pojavljuje i lokalni advokat Simon (Tom Fisher) koji vodi borbu sa Jackom oko prelijepe Allie (Anna Taylor-Joy) i još im stvara probleme oko vlasništva nad kućom.
Kada u najavi vidite neka od dobro poznatih imena iz uspješnih serija i filmova, kao što su “Stranger Things”, “The VVitch”, “A Cure for Wellness” i “Captain Fantastic”, možete samo pretpostaviti kako će ta kombinacija izgledati na jednom mjestu. Djeca horor filmova imaju odličnu hemiju dok zajedno dijele prostor na ekranu, pa bi bilo teško zamisliti nekoga ko bi se bolje uklopio u njihovu ulogu. Kako prelazimo iz scene u scenu, vidimo istinsku brigu i ljubav koju naše ličnosti imaju među sobom. Dramatični zapleti konstantno pokušavaju razoriti “savršene” porodične odnose i upropastiti novi početak života. Do kraja filma, shvatit ćete da ovdje postoji jedna emocionalno teška vizija zakopavanja prošlosti i sposobnosti da se krene naprijed. Dijalog koji ličnosti vode, ima određenu problematiku i nije isprazan. Dosta će nas puta i nasmijati nekom neočekivanom i naizgled humorističnom situacijom, što odlično doprinosi spontanom i neplaniranom, prirodnom razvoju situacije.
Kada na crnoj podlozi počnu plivati imena zaslužnih za ostvarenje, vi ćete već tada biti u dubokom razmišljaju o dosta ozbiljnim temama koje film provlači kroz svoje vrijeme trajanja. Da li je to dobar znak? Definitivno. Interesantno je (i rijetko) vidjeti da neki moderni horor povlači pitanja iz različitih tematika koje su bitne za svakodnevni život. Uglavnom su to takozvani “art house” filmovi ispunjeni simbolikom, subliminalnim porukama i različitim metaforama. Na sreću (a za nekoga i nesreću), “Marrowbone” je jednim dobrim dijelom zakoračio u art područje.
Glavno pitanje: da li je strašan? U svim očekivanjima i iskustvu koje publika danas ima, većina bi rekla da je “Marrowbone” horor isto koliko je i “Ted” odlična komedija. Ako ste pomislili da ćete umrijeti od straha jer je žanrovski, pored drame i trilera, klasfikovan kao film strave i užasa, opustite se. Ovdje je najmanje terora, a najviše drame i misterije. Čak je ovdje taj kontroverzni pojam i suvišan, a slobodno se može reći da to ne pravi problem u cjelokupnom dojmu koji ostaje. Užasa ima taman toliko da tu i tamo upotpuni atmosferu, ubrza kucanje srca i približi psihički profil likova. Ako volite kvalitetnu dramu i misteriju, pokušaji zastrašivanja će vam vrlo moguće odvlačiti pažnju i zasmetati vam. Pored svih sporednih dešavanja, i zaboravit ćete da gledate “horor”.
Ono čega nimalo ne fali, a što svi volimo, jesu napetosti i tenzije. Bilo da se radi o ljubavnom trokutu, pravnom problemu ili ipak utvari, dramatičnih situacija imate koliko god poželite, pa birajte. Možda se prema tekstu čini da je nemoguće povezati sve priče u jednu ili da je to jednostavno previše, ali utisak nakon gledanja tome ne ostavlja prostora. Svaka od njih bi mogla zaživjeti posebno kao film, jer su uklopljene po savršenoj mjeri. Dakle, morat ćete pronaći nešto što će vam se svidjeti.
Ako ste odlučili da prekrižite “Marrowbone” sa svoje liste, najprije ga pogledajte! Zašto još jednom “glupom” filmu davati priliku, kada postoji toliko boljih stvari? Zato što je ovaj film upravo to, atmosferični, simbolični, vizuelno i auditivno kvalitetan, sa odlično uigranom i sada već iskusnom glumačkom postavom. Po sinopsisu se da pomisliti da je ovo već svima poznati koncept, ali ne i ovaj put. Ako ne želite zaroniti ispod površine, kraj će to uraditi za vas. “Marrowbone” je jedna neobična priča o smislu ljubavi i porodičnim problemima koji zauvijek ostavljaju svoj pečat.
Bez obzira da li je taj pečat u našim glavama ili u samoj kući.
